I ove godine već po treći puta na isti datum 8. svibnja 2026. služena je sv. misa zadušnica u crkvi sv. Jeronima (Maksimir) za sve zagrebačke žrtve partizansko-komunističkih zločina koji su započeli toga dana 8. 5. 1945., prije 81 godine. Tada su srbo-četničke trupe preobučene u partizanske uniforme nahrupile u glavni grad Hrvatske i započeli hapšenja, ubijanja, pljačke i ostala nasilja nad građanima Zagreba.
Kao i prošle dvije godine sv. misu je predslavio zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, a u koncelebraciji su bila još četiri svećenika: župnik vlč. Tomislav Petranović, župnik vikar vlč. Filip Pranjić, isusovac p. Božidar Nagy i karmelićanin p. Ilija Tipurić. Sv. misa bila je prenošena za cijelu Hrvatsku i preko Radio Marije!
Biskup Šaško je na početku pozdravio organizatore ovog molitvenog spomena, a to su: Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika te Udruga Macelj 1945. Zahvalio je njihovim udrugama kao i njihovim suradnicima „koji su ustrajni i postojani u promicanju istine, u objavljivanju dokumenata, u traženju i u brizi za posmrtne ostatke kao i u čuvanju spomena.“
Nadovezujući se na Isusove riječi iz Evanđelja od prethodne nedjelje „Ja sam put, istina i život“ biskup Šaško je istaknuo kako nas je Isus „raznim životnim putovima svojom milošću doveo u ovo zajedništvo i On nas svjetlom svoga Duha Tješitelja i Branitelja potiče da prepoznajemo i svjedočimo istinu.“ Potom je istaknuo: „Ne znamo koliki su od pogubljenih kojih se sada spominjemo s Isusovim i Marijinim imenom na usnama odvučeni u tamu ljudske mržnje, ali se čvrsto nadamo i u svjetlo nebeske domovine. Gospodinu podajmo hvalu za podnesene žrtve i za svjedočanstva hrabrih ljudi koji su ih nosili u srcu, pamtili mjesta njihova trpljenja te i danas svjedoče o njihovu postojanju, o nepravdi koja vapi do neba i o sigurnosti da Bog svojih ne ostavlja.“
Na početku homilije biskup Šaško podsjetio je kako na je Gospodin ostavio “zapovijed da ljubimo jedni druge. I ovo naše slavlje dar je Božje ljubavi, neizreciv dar koji povezuje prolaznost i vječnost, spomen i nadu.“ Potom je nastavio: “Gledajući šire vremenske okvire, zapravo nema razdoblja u povijesti u kojemu se nije pokušalo ovladati prošlošću uklanjajući sve što uznemiruje ili proturječi željenoj sadašnjosti. Najstrašniji oblici kulture brisanja nedvojbeno su: ubijanja bez suđenja i obrazloženja, pokapanja tijela bez obreda i bez obilježavanja mjesta ili pak uništavanje grobova i grobljā. Pritom valja napomenuti da je i postavljanje spomenika utemeljenih na neistini vrlo moćan oblik provođenja nasilja.”
“Umjesto nemira i razaranja, umjesto ‘čišćenja pamćenja’, u društvu nam je puno potrebnije pročišćenje spomenom. Ono je nužno pojedincima, ali pojedinci ga ne mogu ostvariti. Spomen, to zajedničko sjećanje i pamćenje usidreno u istini o svijetu i čovjeku, oplemenjeno pogledom u dubinu postojanja i prema vječnosti, donosi mir, izgrađuje odnose među ljudima i objavljuje buduće”, poručio je biskup Šaško i nastavio:
“S ovoga mjesta u Maksimiru dužni smo ponoviti da u Zagrebu i na obroncima Zagrebačke gore, a nije drugačije ni u drugim krajevima naše domovine, postoji toliko mjesta na kojima su ubijani i ostavljani ljudi da bi se ta stratifikacija mogla zvati ‘partizanskim slojem’, prepoznatljivim po ljudskim kostima s tragovima nasilja, nerijetko ‘ukrašenih potpisima’ od žice kojom su ljudi vezani. I nakon svega kao da se ne zna i ne može saznati tko je to učinio, tko su ubijeni, tko je oteo njihovu imovinu i zlostavljao članove obitelji i nakon jezivih zločina.”
Mons. Šaško istaknuo je kako “identificiranje odgovornih za zločine sprječava stvaranje zabluda, širenje nejasnoća, pretvaranje laži u ‘istinu’. Imenovanje zločinaca osvjetljava ne samo njihove osobnosti nego – još više – i osobnosti samih žrtava; daje jasniji uvid u motive, uzroke i ciljeve nasilnikā pretvarajući puke brojeve žrtava i poigravanje njima u imena, čime se smanjuje ravnodušnost i nemar. Znati tko su progonitelji i progonjeni, sa svim njihovim životnim dramama neizostavno je u odgajanju za smisao povijesti, za bolje razumijevanje i za suočavanje s otajstvom zla da bi se lakše preduhitrilo slične događaje, posebice one koji izrastaju iz dugo pripremanog ideološkog sjemena. Umjesto da se pronalaze kojekakvi izgovori za politički nedostatak htijenja da progovori istina glede pitanja iz prošlosti koja su uteg našemu narodu i državi, treba učiniti sve što danas možemo učiniti da se vrate imena i osobnosti žrtvama te imenuju počinitelji zločina.”
Na kraju homilije biskup je poručio: “Mi računamo s vječnošću. Ona za nas nije odvojena od sadašnjosti. Zahvaljujemo, stoga, za ljude koji ljepotu vječnosti svjedoče i danas zauzimajući se da ljubav donese roda i da taj rod ostane. Na to smo i mi pozvani, trajno otkrivajući radi čega je Gospodin izabrao nas.“
Cjelovita propovijed biskupa Šaška objavljena je na mrežnoj stranici Zagrebačke nadbiskupije: https://www.zg-nadbiskupija.hr/biskup-sasko-predvodio-misno-slavlje-za-zrtve-partizansko-komunistickog-nasilja/28650
Nakon misnoga slavlja u župi sv. Jeronima dvojica predstavnika organizatora ovoga molitvenog spomena za zagrebačke žrtve partizanskih zločina Petar Mamić i Fabijan Dumančić darovali su biskupu Šašku prvi svezak svoje najnovije knjige pod naslovom: „Leksikon hrvatskih političkih zatvorenika LEPOGLAVA 1945.-1990.“ koja će službeno biti predstavljena javnosti 19. svibnja u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Osim ove sv. mise, koja se već treću godinu služi svakog 8. svibnja za zagrebačke žrtve partizanskih zločina, organizatori su ove godine održali još dvije važne aktivnosti: Prvi križni puta za zagrebačke žrtve 21. ožujka, a Drugi Okrugli stol o istoj temi održan je 5. svibnja; radovi Okruglog stola bit će objavljeni u posebnom Zborniku na jesen. Izvještaj o ovom Drugom Okruglom stolu dostupan je na: https://putksuncu.hr/5481-2
Fotografije: Damir Borovčak
Đurđa Cecelja