ANTE BELJO, 2009.g.

Ante Beljo, ravnatelj HIC-a, koji se već dugo bavi i prešućenim četničkim zločinima, podastire knjige „ Sloboda ili smrt“ (odnosi Draže Mihajlovića sa saveznicima ), „Draža Mihajlović Memorial Book“, „Hrvati Dinare“ itd. Glede događaja svršetkom srpnja 1941. dokazuje da se radilo o „ustanku“ za stvaranje Velike Srbije, a da u području Srba vlast NDH nikada nije zaživjela. Podsjeća da je tragedija započela u Drvaru, gdje su u tvornici „Šipad“ radili uz Srbe i Hrvati i muslimani, njih više od dvjesto – i svi su u to vrijeme poubijani.
Nekako u isto vrijeme ili koji dan poslije, pošli su hrvatski hodočasnici za sv. Anu u Knin, a kada su se vraćali uskotračnom željeznicom, srpski četnici su ih napali u Trubaru, ubili i tijela im pobacali u jamu. Na jednak je način stradala i druga skupina hodočasnika, koju je predvodio župnik rodom Slovenac, što mu je spasilo život.
Čišćenje Hrvata se nastavlja. uništeni su i prognani u području Srba i Lapca, opustio je mnogoljudni Boričevac. Prognanike nitko ne zbrinjava, odlaze u okolicu Bjelovara i u istočnu Slavoniju.
Na pitanje tko su bili kolovođe zločina nad Hrvatima, otkriva se: najveći broj je rodom iz Like, oni koji su se dvadesetih preselili u Žednik kraj Subotice, a zatim vratili u „stari kraj“. Radilo se o tridesetak obitelji, među kojima je i ona Đoke Jovanića. Nikakvog partizanskog pokreta u to vrijeme nije bilo na tom području, a „lijevi“ se isključuju iz četničkih redove (ili likvidiraju, kao u Medaku u studenom 1941.) , a već i prije srpnja 1941. četnici se dogovaraju s Talijanima da se ne dopusti dolazak hrvatske vlasti , premda su Talijani formalni saveznici NDH.