Organizator komemoracije bila je Udruga za očuvanje povijesne i kulturne baštine “Don Juraj Gospodnetić“, na čelu s predsjednikom Stankom Galiotom, u suradnji s Rimokatoličkim župnim uredom Sv. Ilije Proroka u Bosanskom Grahovu.

Najprije je služena sveta misa u župnoj Crkvi sv. Ilije Proroka, koju je predslavio banjalučki biskup mons. Željko Majić, u koncelebraciji s don Davorom Klečinom, župnikom župe Sv. Josipa Drvar i upraviteljem župa u Bosanskom Grahovu i Bosanskom Petrovcu.

(Župna crkva u Bosankom Grahovu sagrađena je 1884., a spaljena početkom Drugoga svjetskog rata 1941. te je obnovljena tek 1971. U nedavnom ratu srpski ekstremisti su je minirali i posve srušili tijekom svibnja i lipnja 1992., da bi 2002. godine na istom mjestu bila podignuta nova župna crkva.)

Nakon svete mise položeni su vijenci i cvijeće te zapaljene svijeće kod obližnjeg spomen obilježja za sve poginule i ubijene s područja Bosanskog Grahova tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, a potom je i biskup Majić izmolio molitvu odrješenja.

Komemoraciji je bilo nazočno izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda, voditelj Predstavništva PBV-a u RH Bože Vukušić i član Časnog suda PBV-a Ivan Beljan, kojima se prilikom polaganja cvijeća pridružio i konzul-savjetnik u Konzulatu Republike Hrvatske u Livnu gosp. Božo Vodopija.

Naime, prvi ratni zločini na području Bosanskog Grahova bili su nastavak zločina započetih u Lici, odnosno odvijali su se paralelno s njima, a počinili su ih zajednički srpski četnici i komunisti.

Oni su 27. srpnja 1941. u Bosanskom Grahovu i okolnim selima ubili 62 Hrvata, a među je bilo 5 žena i 9 djece (ubijena je Anica Barać zajedno s devetero njezine maloljetne djece), pa su tamošnji Hrvati izbjegli na sigurna područja u NDH.

Potom su „ustanici“ u Bosanskom Grahovu i okolnim selima opljačkali i spalili sve hrvatske kuće.

Nakon Drugog svjetskog rata, kao i u slučaju Boričevca, najvećem broju preživjelih stanovnika Bosanskog Grahova nije bio dozvoljen povratak na njihova ognjišta nego su ostali raseljeni diljem Hrvatske i svijeta.

Kao i u Hrvatskoj, upravo taj datum, 27. srpnja, slavio se u komunističkoj Jugoslaviji kao „Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine“.

Najmonstruozniji zločin srpski „ustanici“ počinili su nad župnikom u Bosanskom Grahovu don Jurajom Gospodnetićem, rodom s Brača, kojega su zarobili i 10. kolovoza 1941. nakon okrutnog mučenja spalili pred očima njegove majke.

Banjalučki biskup mons. Željko Majić je dan ranije, 27. srpnja, služio svetu misu u Drvaru za tamošnje hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata i poraća. I u Drvaru su „ustanici“ 27. srpnja 1941. počinili strašne ratne zloćine.

Tadašnji drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor bio je pozvan sa katolicima župe Drvar u Knin da održi svečanu misu na svetkovinu sv. Ane 26. srpnja. Dan kasnije, 27. srpnja 1941. vraćajući se sa hodočašća u Kninu, vlak sa hodočasnicima je zaustavljen oko 18 km od Drvara. U vlaku je bilo preko 300 hodočasnika.

Pobunjenici su napali vlak, župnika i vjernike izvukli iz vlaka i odvukli nedaleko od željezničke stanice. Svi hodočasnici, zajedno sa župnikom Nestorom, okrutno su poubijani, a tijela su im bačena u obližnju jamu Golubnjaču.

Tekst i fotografije: Počasni bleiburški vod Bože Vukušić