Govor počasnog konzula RH u Mariboru prof. dr. Šime Ivanjko

Tezenska Dobrava-Maribor 24. 5. 2025

Povodom 80. obljetnice poslijeratnog pokolja više od 20.000 ratnih zarobljenika i civila u Tezenskoj Dobravi u svibnju 1945. godine

U mjesecu svibnju 1945., dok se Europa počela buditi u mir nakon užasa Drugog svjetskog rata, na tlu današnje Slovenije dogodilo se jedno od najmračnijih poglavlja poslijeratnog nasilja: masovna pogubljenja ratnih zarobljenika i civila – bez sudskih postupaka, bez mogućnosti obrane, bez traga milosti. To dokazuje postojanje više od 750 prikrivenih grobišta u Sloveniji. Slovenija i slovenski narod ne snose odgovornost za te tragične događaje.

Povodom 80. obljetnice tih događaja, prisjećamo se svih žrtava, a posebno izražavamo poštovanje potomcima koji su desetljećima nosili šutnju umjesto pravde.

Okupili smo se u tišini sjećanja. U toj tišini ne govore samo povijesne činjenice, nego prije svega neizgovoreni krikovi onih koji su prije 80 godina ovdje izgubili život – bez presude, bez riječi obrane, bez oproštaja…

U svibnju 1945. – kad je oružje u Europi već utihnulo i kad su se ljudi nadali miru – ovdje su se, u šumi, rovovima i tenkovskim jarugama, događala djela koja nisu bila ni osveta ni pravda. Bila su čista odsutnost pravednosti. Bez ikakvih sudskih procesa, bez mogućnosti obrane i bez priznanja osnovnog ljudskog dostojanstva, u svega nekoliko tjedana na ovdašnjem prostoru tadašnje Tezenske šume ubijeno je više od 20.000 ljudi – većinom pripadnika hrvatskog naroda, ali i drugih izbjeglica, civila, čak i djece. Prema najnovijim podatcima nakon završetka drugog svjetskog rata u Sloveniji je pogubljeno oko 85.000 stranih državljana.[1]

Danas – osam desetljeća kasnije – ne tražimo krivce i ne postavljamo nove ideološke fronte. Tražimo dostojanstvo. I iznad svega – čuvamo sjećanje.

Ono što se dogodilo ne može se izbrisati. No moguće je – i nužno – spriječiti da se ponovi. Zato se danas klanjamo mrtvima – ne sa slavljenjem, već dubokim s pijetetom. Ne s optužbom, nego sa žaljenjem. Ne s ideološkim parolama, nego s moralnim glasom čovjeka koji razumije: civilizacija počinje ondje gdje se osveta povlači pred pravdom.

U današnjem društvu opasnost zaborava veća je nego ikada prije. A narod koji zaboravi svoje mrtve, izgubi kompas za budućnost.

Zato je dužnost povijesno svjesnih ljudi da upozoravaju, bilježe, poučavaju i podsjećaju.

Ne kako bi poticali mržnju – već kako bi očuvali čovječnost. Hrvatsko kulturno društvo, Hrvatska katolička misija bi. Alojzija Stepinca u Mariboru i skupina Hrvata koji živimo u Mariboru od osamostaljenja Slovenije pokušavamo sačuvati sjećanje na ovdje pokopane žrtve – bez imena i bez spomenika – i upozoriti na potrebu podizanja spomen- obilježja. Sjećanje na događaje iz svibnja 1945. nije teret prošlosti, već temelj buduće odgovornosti.

Mlade generacije imaju pravo – i dužnost – znati što se dogodilo, kako bi mogle reći: „To se nikada više ne smije ponoviti. “

A mi, stariji, imamo dužnost da im to prenesemo – istinom, a ne šutnjom.

Poštovani prijatelji iz Hrvatske

Poseban poklon upućujemo vama – dragim potomcima tih žrtava.

Vi ste nosili bol koja je godinama bila potisnuta u tišinu. Mnogi od vas nisu znali gdje su vam bližnji pokopani, mnogi ste uzalud tražili njihova imena, priče, istinu.

Vaša tuga nije imala javni prostor, vaša pitanja nisu imala odjeka. Ipak, sačuvali ste sjećanje. Niste dopustili da žrtve postanu bezimena prašina povijesti. Vaša vjernost danas je dragocjeno svjedočanstvo: da istina živi i kada je vlast pokušava utišati.

Vaši preci nisu nestali. Oni su među nama – u našem sjećanju, u našoj odgovornosti, u našoj zajedničkoj povijesti.

Neka vam današnji dan bude priznanje i poštovanje.

Vaš put na ovo mjesto nije bio uzaludan. Danas hodate uzdignute glave.

Povodom 80. obljetnice poslijeratnog pokolja vojnika i civila ne tražimo nove podjele. Tražimo snagu zajedničkog sjećanja.

Ovo nije povijest jednog naroda. Ovo je povijest čovječnosti – ili njezina izostanka.

Na kraju, dopustite mi da zaključim riječima predsjednice Republike Slovenije, dr. Nataše Pire Musar,koja je prije nekoliko dana govorila na komemoraciji za žrtve poslijeratnog nasilja u Sloveniji:

„Iskreno želim, da 80 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata budemo u stanju s poštovanjem dostojno i pietetno postupati prema žrtvama poslijeratnog nasilja i u cilju pomirenja nacije u cjelini“. To vrijedi tako za slovenski i hrvatski narod.

S današnjeg susreta ovdje na Tezenskoj Dobravi poručujemo ljudima dobro volje, vlastima i budućim generacijama;

Neka ti ljudi više nikada ne ostanu bez glasa.

Neka više ne budu bez groba.

I neka nitko više nikada ne bude bez pravde.

I neka ih nikada više ne zaboravimo.

 

[1] Slovenija – vojni grobovi, grobišča in tranzicijska pravičnost, Komisija Vlade RS za reševanje vprašanj prikritih grobišč 1990. – 2025., https://www.ds-rs.si/sites/default/files/posvet/01-dezman2025.4.ll.drz.svet.pdf

Fotografije: Davorka Cecelja Martinkec