Udruga ratnih veterana Omiš, u nedjelju 25. listopada 2026. godine tradicionalno je priredila jednodnevno hodočašće na otočić Daksu kraj Dubrovnika gdje su sudjelovali na žalobnom
sjećanju za 53 žrtve Dakse koje su na tom mjestu partizani pogubili u noći s 24. na 25. listopada 1944. godine i u Trsteno gdje je podignut Spomen-Križ Imotskim braniteljima.
Molitvu odrješenja za stradalnike ispred spomen-kosturnice na Daksi predvodio je gvardijan kapucinskog samostana u Dubrovniku fra Marko Nedić.
Uvodeći u molitveni čin za pokojnike, podsjetio je nazočne kako „njihovi bližnji nisu smjeli javno govoriti izgovoriti njihova imena, a neki su i umrli ne znajući gdje počivaju njihovi najmiliji“, posebno naglasivši kako se na žalobno sjećanje nisu okupili kako bi optuživali, nego kako bi učinili ono što je stradalima bilo uskraćeno.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik partizani su na otočiću Daksi ubili 53 istaknuta građana Hrvata, bez ikakva suđenja. Iskapanjem i DNK raščlambom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato. Dana 19. lipnja 2010. godine žrtve s otočića Dakse dostojno su pokopane.
Među žrtvama pokolja bili su i katolički svećenici fra Marijan Blažić, don Mato Dobud, don Mato Kalafatović – Milić, don Đuro Krečak, don Josip Schmidt, fra Toma Tomašić i o. Petar Perica, autor pjesme Zdravo djevo, Kraljice Hrvata te dubrovački gradonačelnik dr. Niko Koprivica i brojna druga dubrovačka inteligencija kao i ravnatelj dubrovačke gimnazije prof. Makso Milošević iz Dobrote u Boki Kotorskoj, profesori Antun Mostarčić iz Imotskog i Toma Tomašić iz Baške Drage, odvjetnik dr. Baldo Poković iz Dubrovnika, ravnatelj Krugovalne postaje Dubrovnik i novinar Ivo Peko, novinar Boris Berković iz Zagreba, Tomislav Baća, Petar Barbir, tipograf, Slavko Barbir, student, Ante Brešković, trgovac, Baldo Crnjak, obrtnik, Milan Goszl, Ivo Knežević, zemljoradnik, Ivan Kubeš, službenik, Jure Matić, listonoša, Željko Milić, kapetan duge plovidbe, Ivan Nikić, službenik, Niko Nunić, pravnik i tajnik Općine, Nikola Obradović, zemljoradnik, Mato Račević, školski podvornik, Vito Regjo, Nedjeljko Dinko Šarić, porezni službenik, Ante Tasovac, redarstveni izvidnik, Martin Tomić iz Dračeva BIH, Vicenzo Carpuso, trgovac Josip Tuta, student Frano Vojvodić,
predsjednik mješovitog Hrvatskog zbora Gundulić i donačelnik Dubrovnika, Marijan Vokić, vozač, Frano Žiška, umirovljenik te Ivo Karlović.
Počast mučenicima odali su članovi obitelji te izaslanstva Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije i susjednih općina, predstavnici Udruge Daksa 1944./45, Hrvatskoga domobrana Dubrovnik, Hrvatskoga domobrana Omiš i brojne druge Udruge proizišle iz Domovinsko obrambenoga rata.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća ispred Spomen-Križa koje je uime udruge Hrvatski domobran Omiš i predsjednika Ante Klarića, preživjelog sudionika Križnoga puta položila je Dragica Zeljko Selak i Jadranka Bralić, a svijeću su zapalili Vlado Pokos i Jozica Primužić hodočasnici su se brodicom vratili u Dubrovnik.
Potom su hodočastili u župu Sv. Križa na Gružu gdje su dominikanskoj crkvi Sv. Križa u 15 sati slavili svetu misu za ubijene mučenike na Daksi i sve ostale hrvatske mučenike Drugoga svjetskoga rata i poraća te za poginule hrvatske branitelje koju je predvodio fra Ante Jurić Talaja. Hodočasnike su na Lapadu uime Hrvatskog domobrana Dubrovnik dočekali i pozdravila Nike Njavro i Božo Sentić.
Pjesmu tijekom mise kao i pjesmu tijekom cijeloga hodočasničkoga put predvodila je Anđelka Orlić uz pratnju Rajke Šore, Jozice Primužić, Nikole Kalinića, Stjepana Bravića, Tomislava Marjanović i Dubravke Lucić. Prije mise, hodočasnike je iz Omiša, Splita, Šibenika, Imotskoga, u crkvi Sv. Križa dočekao i prigodno pozdravio župnik samostana fra Marin Golubović. Hodočasnici su tu doznali da se ispred te dominikanske crkve Svetog Križa koja je 1954. iz temelja obnovljena jer su je saveznici 28. studenoga 1943. bombardirali do temelja tijekom strašnoga bombardiranja
Dubrovnika, kada su 24 američka bombardera obrušila i prosula 44 tone bombi, ponajviše po Gružu, papa Ivan Pavao II. slavio je svetu misu sa 70 tisuća vjernika, prigodom trećega pohoda Hrvatskoj, 6. lipnja 2003. godine. Tom je prigodom Papa proglasio blaženom Mariju Propetog Petković iz Blata na Korčuli, utemeljiteljicu Družbe sestara „Kćeri Milosrđa“.
Nakon posjeta dominikanaca i svete mise, hodočastili su hodočastili u perivoj Trsteno gdje su nakon molitve za sve hrvatske branitelje koju je predvodio fra Ante Jurić Talaja, svećenik u miru, položili vijence i zapalili svijeću ispred spomenika koji čuva sjećanje na 36 poginula hrvatska branitelja iz Imotske krajine koji su svoje životi položili na oltar domovine Hrvatske, u vremenu od 1992. do 1995. na prostoru Dubrovačko-neretvanske županije. Posebno je važan podsjetnik na oslobađanje strateškog položaja Golubove stijene kojom je otvoren put prema Dubrovniku i preokrenut tijek borbe na jugu Hrvatske. Vijenac su u ime udruge položili Jure Džaja i Anka Džaja a svijeću je zapalio Jozo Tičinović, koji je ujedno u busu predvodio i krunicu za sve hrvatske mučenike posebno Dakse.
Tijekom hodočašća hodočasnici su se u molitvi prisjetili i hrvatskog glazbenika i skladatelja fra Bernardina Sokola koji je u rujnu 1944. noću uhićen u franjevačkom samostanu u Badiju kraj Korčule te bez suđenja pretučen i utopljen umoru između Badije i Orebića i za grob mu se ne zna, kako i biskupa dubrovačkoga Josipa Marija Carevića koji je 1935. podignuo kameni križ na Srđu ponad Dubrovnika, kao spomen na 1900 godina od Kristova raspeća.
Biskup Carević je po nekima polovicom travnja, na Veliki četvrtak, točnije 18. travnja, u Velikom Trgovišću, noću odveden, u šumi, na tromeđi Luka i Klanjec Strmcu, nasilno mučen i ubijen, derali su mu putem trake kože… i za grob mu se ne zna.
Tekst i fotografije: Dragica Zeljko Selak