Hodočašće Članova i prijatelja društva u Pakrac, Kusonje, Španovicu, Bučje i Trokut Novska

Obilježena 83. godišnjice stradanja Španovice u Drugom svjetskom ratu

Povodom 83. obljetnice partizanskog zauzimanja naselja Španovica, 5. i 6. listopada 1942. godine, u kojoj je poginulo, ubijeno i stradalo preko 140 stanovnika mjesta, u organizaciji Zavičajne zajednice Španovčana i Hrvatskog žrtvoslovnog društva kojem su se ove godine priključili i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin kao i članovi udruge Hrvatski domobran Sisak, u nedjelju, 5. listopada 2025. godine, održana je komemoracija, a koja je održana po slijedećem  programu rasporedu:

1. 11:00 h Pakrac – crkva Uznesenja BDM – misa zadušnica za žrtve
2. Kusonje – komemoracija i paljenje svijeća
3. Španovica – komemoracije za poubijane žitelje naselja stradale u Drugom svjetskom ratu i poraću
4. Bučje – spomen na žrtve logora Bučje koji je u Domovinskom ratu formiran od srpskih vojnih i paravojnih snaga – prvi srbočetnički logor u Republici Hrvatskoj
5. „Trokut Novska“ – spomen na poginule hrvatske branitelje stradale u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu na području Pakraca i okolice

Programom putovanja sačinjenim od strane Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba smo trebali krenuti ujutro u 8 sati, s ugibališta autobusa kod željezničkog kolodvora, ulica Grgura Ninskog, a da bismo na vrijeme do polazne postaje stigli i mi (Rajko Horvat i Franjo Talan op.) iz varaždinskog Društva za obilježavanje grobišta, na put prema Zagrebu krenuli smo ujutro u šest sati. Negdje od pomoći kiša je padala u pograničnom dijelu Varaždinske županije, i u mojem rodnom Križovljanu te nas neumorno pratila na putu do Zagreba, a kako nedjeljom u to doba godine nema gužve na cesti na parkiralište nasuprot dvorane Vatroslav Lisinski stigli smo u 7:20 sati. Bilo je vremena i za kavu te smo se kroz pothodnik uputili do spomenute ulice, a kiša je padala i dalje što nije smetalo da nakon ulaska u autobus svih prijavljenih putnika krenemo preko Branimirove i Heinzlove do Slavonske avenije kojom smo ubrzo stigli i na auto cestu te put nastavili do Popovače gdje su nam se pridružili i hodočasnici koji su došli iz Siska.

Voditeljica našeg putovanja bila je tajnica HŽD-a i Tajana Mikac Vidović.

Iz Popovače put smo nastavili auto cestom, a nakon Novske uputili smo se prema Pakracu te smo na Trg Ivana Pavla Drugog, podno crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije stigli u 10 sati.

Htjeli smo pogledati i Muzej vojne i ratne povijesti u Pakracu, ali trebali smo se najaviti, tako da ovoga puta nismo uspjeli ući. Šteta, ali idući puta ćemo se najaviti. Kiša je i dalje neumorno padala, a kako je do mise još bilo vremena svratili smo do obližnjeg kafića gdje smo popili kavu nakon čega smo se uputili u Crkvu.

Ad 1.  Župna crkva Uznesenja BDM – misa zadušnica za žrtve

Misa je započela u 11 sati, a predvodio ju je i prigodnu propovijed održao vlč. Jozo Zorić koji je na početku pozdravio okupljene vjernike i hodočasnike te podsjetio da se misa prikazuje i za žitelje Španovice poubijane pred 83 godina i ostale stradale te podsjetio na tekst upisan nad grobnicom „Ako Vam je težak stijeg čestitosti utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti. Mi ćemo ga držati! Vaši pradjedovi.“

Skladnim pjevanjem svečanom ozračju tijekom mise doprinio je i zbor mladih župe koji je predvodila voditeljica zbora Marta Filipović,  a nakon mise, u desetominutnom izlaganju, č.s. Mirjam Filipović, predstavljen je rad Misija u državi Haiti u kojoj na površini veličine Hrvatske živi tripu više stanovnika. Naglasila je da je u spomenutoj državi 70 posto odraslih nepismeno, a zbog općeg siromaštva i neimaštine  brojna djeca nemaju mogućnost polaziti školu.

Nakon potresnog svjedočenja sestre o djelovanju časnih sestara na pomoći najpotrebnijima vjernici su mogli dati prilog, a snimljena je i zajednička fotografija nakon čega smo se uputili do autobusa i krenuli prema Kusonjama.

Ad. 2. Kusonje – spomen na žrtve i stradanja

Kiša koja nas pratila od jutra nije prestajala ni na putu od Pakraca do Kusonja. Nakon odavanja počasti stradalima uputili smo se u kapelu gdje nam je Boris Pleša govorio o obrani naselja u Domovinskom ratu i tragičnoj pogibiji 20 hrvatskih branitelja, 8. rujna 1991. godine. Dvije godine kasnije u podmetnutoj eksploziji, na mjestu obilježavanja tragičnog stradanja dvadesetero hrvatskih branitelja, 8. rujna 1993. godine poginulo je troje, a ranjeno je jedanaest sudionika komemoracije. Žrtve ovog zločina bile su majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje koje je postavljalo vijenac.

Ad 3. Španovica spomen na žrtve naselja koje za komunizma nije „postojalo“ 

Nakon odavanja počasti žrtvama u Kusonju put nas je dalje vodio do Španovice. Dolaskom do društvenog doma formira se procesija te krećemo prema groblju gdje je postavljen velebni spomenik na kojem su upisana imena svih Španovčana poginulih, ubijenih i stradalih u razdoblju 1939. do 1949.

Spomenik su na Duhove, 23. svibnja 1999. godine postavili članovi Zavičajne zajednice Španovčana iz Pakraca  ( https://ika.hkm.hr/novosti/proslava-duhova-u-spanovici/ ).

Kod središnjeg kamena prvo su položeni vijenci Zavičajne zajednice Španovčana i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, a u spomen na žrtve svijeću su po prvi puta zapalili i članovi Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina, te ostali okupljeni.

O stradanju Španovčana govorio je predsjednik  zajednice Marko Svjetličić, a nazočnima se potom obratio i gradonačelnik Tomislav Novinc, nakon čega je o potrebi čuvanja uspomene na žrtve i stradanja govorio Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba.

Crkva Sv. Duha u Španovici ostala je čitava u napadu 6. listopada 1942. godine. Zapaljena je tek dva tjedna nakon tog napada. Izgorjelo je sve osim zidova koji su ostali sve do 1945. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata zidovi crkve minirani su sa 75 kg dinamita, a cigla je ugrađivana u staje i svinjce novih srpskih kolonijalista koji su dovedeni iz BiH…

Vrijedni domaćin i za sve sudionike komemoracije potom su priredili zakusku, a nakon toga uputili smo se u autobus te prema planu nastavili obilazak mjesta stradanja i spomen na žrtve.

Ad 4. Spomen na žrtve logora Bučje

Logor Bučje je bio sabirni logor pod upravom srpskih vojnih i paravojnih snaga u selu Bučju pored Pakraca. Zarobljeni Hrvati dovođeni su u selo Bučje, među njima bio je i dr. Ivan Šreter.  Zatočeni nedaleko od Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci na broju 110. Zna se da je bio psihički i fizički zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. Po svjedočenju prvi dan su dr. Šreteru polomili obje ruke. Posmrtni ostatci dr. Šretera do danas nisu pronađeni.

Neka im je vječna hvala i slava. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Bučje – 5. listopada 2025., logor Bučje je vandalizirano. Obratiti ćemo se mjerodavnim službama od policije u Pakracu do Ministarstva hrvatskih branitelja i ostalih mjerodavnih službi.

AD 5. Spomen na stradale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu – Trokut – Novska

Spomen obilježju Trokut-Novska, na novljanskoj bojišnici u kojoj je život izgubilo 314 hrvatskih branitelja iz 17 postrojbi.

 

Iz središta Jasenovca u rujnu 2017. godine uklonjena je ploča podignuta za poginule pripadnike HOS-a, poginulih u obrani Domovine na jasenovačkoj i novljanskoj bojišnici.

Poginuli pripadnici HOS-a stradali u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu:

1. Slavko Jager je bio Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije. Rođen je 17. 11. 1966., živio u Sloveniji, neoženjen. Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka! Pri pokušaju njegovog spašavanja poginuli su Davor Milaković i Miro Petrin, mladići od 25 i 20 godina.
2. Davor Milaković rođen je 21. 2. 1966. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29. 11. 1991. na precrpnoj stanici u mjestu Drenov Bok kod Jasenovca. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.
3. Miro Petrin rođen je 8. 7. 1971. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29. 11. 1991. na precrpnoj stanici kod Jasenovca – Novska. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.
4. Miroslav Martinovski rođen je 8. 5. 1961. u Vinkovcima. Živio je u Zagrebu, oženjen, i bio je otac troje djece. Zapovjednik postrojbe HOS-a, bio je pripadnik 125. BR HV. Preminuo je 9. 11. 1991. u bolnici u Zagrebu. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.
5. Mario Huis bio je prvi Zagrepčanin iz satnije HOS-a “Ante Paradžik” koji je poginuo. Rođen je 4. 2. 1962. u Valpovu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo 5. 10. 1991. u selu Košutarica, kod Jasenovca.
6. Milan Špoljarević ubijen je u zadnjim satima “Oluje”. Jedan od poginulih bio je rođen kao Srbin, pravoslavac, a poginuo je kao HOS-ovac – Dino Simić. Rođen je 28. 7. 1966. u Belišću. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 14. 10. 1991. između sela Bročice i Jasenovca. Pokopan je u Zagrebu.
7. Zlatko Klasić rođen je 15. 6. 1952. u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 5. 10. 1991. u selu Košutarica kod Jasenovca.
8. Ivan Bebić rođen je 31. svibnja 1967 g. u Lipovicama. Poginuo (ubijen) je 4. studenog 1991. u Mikulićima (Zagreb)
9. Željko Grgić rođen je 1966.g., poginuo je 11. prosinca 1991. kod Jasenovca.

Postrojba HOS-a nosila je naziv “1. Satnija Ante Paradžik“, tijekom ratnih mjeseci, od listopada do kraja 1991. godine, a njezini pripadnici – dragovoljci odani Hrvatskoj – bili su na bojišnici oko Novske i Jasenovca gdje je bilo najteže. Imali su  veliko Hrvatsko srce i krunicu oko vrata i u vjeri se borili za ovu našu zemlju Hrvatsku.

Neka im je vječna hvala i slava. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Ante Beljo: Vojna akcija “Orkan” započela je 29. listopada 1991. godine, prva značajnija pobjeda HV-a u Domovinskom ratu, koja se vodila do 3. siječnja 1992. Ovom bitkom je oslobođen najveći dio zapadne Slavonije i spriječen je naum odsijecanja Slavonije. Prvog dana akcije poginulo je 13 branitelja s područja Zagrebačke županije. Na kamenim monolitima uklesa su imenima poginulih branitelja iz Samobora, Svete Nedelje, Bjelovara, Dugog Sela, Novske, Križevaca, Koprivnice i Vrbovca.

Neka im je vječna hvala i slava. Pokoj vječni daruj im Gospodine.

Nakon Novske u kojoj je također padala kiša, krenuli smo na auto cestu i put prema Zagrebu. Negdje na sredini puta Novska Popovača, zbog prometne nesreće, pojavila se kolona u kojoj smo „milili“ do Popovače gdje smo se oprostili od naših Siščana, a nakon toga preko Siska i Velike Gorice došli u Zagreb, na početnu poziciju našeg hodočašća u Slavoniju.

Tekst za portal pripremili: Jadranka Lučić i Franjo Talan ( završeno 8. listopada 2025.)

Fotografije: Jadranka Lučić, Franjo Talan i ostali hodočasnici

Preporučujemo video uradak:

ŠPANOVAČKI MEMENTO – redateljica i scenaristica Nada Prkačin