U spomen na žrtve križnog puta, varaždinskih zatvora i logora 1945. godine

U spomen na tridesetak stradalih župljana župe Štrigova i okolice, ubijenih u poratnim progonima vlasti u ožujku 1947. godine na lokaciji Repova šuma iznad  samog naselja Društvo za obilježavanje grobišta od  2001. godine organizira komemoracije, a nakon odavanja počasti žrtvama posljednjih godina organizira se pod nazivom Križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije obilazak mjestima stradanja i postavljenim spomen obilježjima.

 

 

 

U dogovoru sa župom Štrigova komemoracija je ove godine održana u nedjelju 22. ožujka s početkom u 10 sati, a nakon mise koju je s početkom u 11 sati u župnoj crkvi Svete Marije Magdalene predvodio vlč. Igor Radašić, kao i prethodno molitvu na grobištu Repova šuma, održan je i sedamnaesti križni put s prvom postajom, u 14 sati na najvećem grobištu Biskupije kod spomen križa Dravska šuma Varaždin, a nakon toga obiđen je dio lokacija na kojima su se u poratnom razdoblju 1945. godine nalazili logori i zatvori nekad glavnog grada Hrvatske, stadion NK Sloboda, NK Varaždin (nekada Tivar pa Varteks …), Franjevački konvikt – danas 2. OŠ Varaždin, Gimnazija (danas 1. Gimnazija Varaždin), zgrada na adresi Petra Preradović 15, a potom i ispred vojarne u Optujskoj ulici kamo su po završetku rata „dopremljeni“ ranjenici iz Pričuvne vojne bolnice u Jalkovcu, iz zgrade koju je 1911. godine podigao Stjepan pl. Leitner.

8. postaja bila je u Sračincu, a potom Svibovec Podravski i Nova Ves Petrijanečka

Jedna od postaja križnog puta, od Bleiburga i Maribora prema istoku bila je i na „gmajni“ u Sračincu. (danas OŠ Sračinec i parkiralište zapadno od iste op. F. T.), a na groblju kod crkve Svetog Mihaela pokopane su žrtve s predjela Gajec, uz Vrtnu ulicu, pa je 8. postaja bila na groblju gdje su sudionici položili vijenac kod središnjeg križa, zapalili svijeće na grobu žrtava kao i na grobu preč. Vjekoslava Gabuda (19. 11. 1935.- 20. 3. 2015.), dugogodišnjeg župnika župe Sračinec zaslužnog za dostojanstveni pokop žrtava grobišta Gajec i postav spomenika.

Na sprudu rijeke Drave kod naselja Svibovec Podravski „nasukali“ su se  leševi žrtava koji su u poratnim danima iz smjera Slovenije plutale prema istoku pa je vlast u bojazni od poplave naredila mještanima vađenje leševa koji su premješteni u rovove uz Dravu, a pošto su iz naselja Svibovec u ratnim i poratnim danima Drugog svjetskog rata i poslije u Domovinskom ratu stradali i brojni mještani molitva 9. postaje bila je kod spomenika žrtvama smještenog u parku omeđenom Dravskom i ulicom Tome Blažeka.

U nastavku 17. križnog puta grobištima i stratištima Varaždinske biskupije put nas je dalje vodio kroz naselje Nova Ves Petrijanečka, jedna postaja bila je na groblju, na kojem je pokopan i vlč. Ivan Košić 10. 6. 1943.- 18. 1. 2025. – više https://petrijanec.hr/2025/01/31/na-vjecni-pocinak-u-utorak-21-sijecnja-2025-ispratili-smo-vlc-ivana-kosica/ opaska franjo talan), a druga u spomen na poginule u Domovinskom  ratu, nasuprot crkve Svete Katarine.

 Završne postaje 17. križnog puta bile su u župi Vinica i Sveta Barbara Naktrižovljan

U nastavku put nas je vodio prema naselju Gornje Ladanje odakle smo kroz naselje Marčan, i uz arboretum Opeka stigli do platoa ispred crkve Svetog Marka u Marčanu. – župa Vinica. 12. postaja bila je posvećena prešućenim žrtvama župe Vinica stradalih i nestalim u Drugom svjetskom ratu i poraću, a 13. u blizini lani postavljenog spomenika kralju Tomislavu, u spomen svim žrtvama stradalim kroz povijest za ostvarivanje hrvatske samostalnosti.

Po obavljanju molitve 13. postaje ušli smo u autobus i kroz Vinicu nastavili prema župi Sveta Barbara, a na putu smo prošli kraj izvora pitke vode „Zmržjak“ i jezero . Potom i uz ruševine starog grada Vinice. Put nas je dalje vodio kroz naselje Vinica Breg kojim smo stigli i do samog vrha ovog vinorodnog područja. Prošli smo i uz zgradu Patačić i kapelu Srca Isusova koje su istočno od ceste i danas pripadaju općini Vinica, a s druge strane je naselje Natkrižovljan, nekad Križovljan brieg, i zgradu škole Natkrižovljan iz 1900. godine (Počeci školstva na župi Sveta Barbara započinju, zahvaljujući zalaganju župnika Ladislava Barabaša 1860. godine  – op. Franjo Talan) koji su na području Općine Cestica. Na putu prema groblju, s desne – istočne strane, prolazimo uz „ostatke“ Draškovićeve klijeti koja je u povijest župe Sveta Barbara ušla kao prvi stan župnika. Naime po osnivanju župe 1789. godine župa nije imala stan za župnika te je isti do izgradnje sadašnjeg farofa 1804. godine (isti detaljno obnovljen zahvaljujući Varaždinskoj biskupiji i po biskupu mons. Josipu Mrzljaku i na blagdan Svete Barbare, 4. prosinca 2016. godine i blagoslovljen op ft), stanovao u spomenutoj zgradi. Nakon Drugog svjetskog rata i klijet i imanje su oduzeti vlasnicima, a potom je agrarnom reformom sve tako rasparcelirano da je njom upravljalo više vlasnika što je posljednjih desetljeća dovelo i do urušavanja.

Dolaskom do podnožja crkve Svete Barbare, autobus se zaustavlja na parkiralištu neposredno ispred spomenika hrvatskom branitelju Mirku Lazaru. Kako smo već nakon 1. postaje na grobištu Dravska šuma Varaždin dogovorili da molitvu pojedine postaje preuzme netko tko taj kraj poznaje u njemu živi ili je na poseban način vezan za mjesto, križ je preuzeo Boris Veselnik, a završnu molitvu i prije toga molitvu 14. postaje preuzeo je Josip Kočet iz Križača, iz župe Sveta Barbara Natkrižovljan. Dakle formirali smo procesiju, a lijevo i desno od križa hrvatske zastave nosili su Jozo Pušić i Marinko Kostić iz Zagreba.

Kao zanimljivost valja napomenuti da je za vrijeme obnove župnog dvora, da bi bio što bliže vjernicima  i vlč. Mario Filipović, više od godinu dana živio u „kontejneru“ uz crkvu Sv. Barbare. Ondje je živio od 7. studenoga 2015. godine, sve dok nije obnovljen župni dvor koji je 4. prosinca 2016. godine, na blagdan sv. Barbare, blagoslovio biskup Josip Mrzljak.

Po dolasku do središnjeg križa na groblju, u spomen na poginule i stradale župljane u ratovima i progonima totalitarnih i autoritarnih režima XX. stoljeća župe Sveta Barbara Natkrižovljan položen je vijenac i zapaljene svijeće, a završnu molitvu tu je predvodio Josip Kočet iz Križanča. Sudionici 17. križnog puta grobištima i stratištima Varaždinske biskupije svijeću su zapalili i na grobu vlč. Janka Bunića ( 27. 2. 1954.- 7. 5. 2022.), župnik župe Sveta Barbara koji je nakon progonstva iz Divuše od 1991. do 2014. godine upravljao župom, zaslužnog za podizanje spomen ploče župnicima župe pokopanim na župi na čijim grobovima je poratna vlast sagradila mrtvačnicu, ispod koje je 10. svibnja 2022. i sam pokopan, a svijeća je zapaljena i kod spomenika Mirku Lazaru (8. 12. 1970. – 27. 12. 1991.), poginulog u obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu na zapadnoslavonskom bojištu kod Pakraca.

Vlč. Mario Filipović sudionicima križnog puta predstavio župu i

Nakon završetka križnog puta uputili smo se do crkve Svete Barbare gdje nas je pričekao vlč. Mario Filipović, župnik župe od 2014. godine. Kako je župna crkva Svete Barbare smještena na uzvisini od 325 metara nadmorske visine, s koje se pruža pogled  na sve strane, prvo nam je vlč. Mario Filipović pojasnio obuhvat župe, a potom nam je u crkvi govorio o povijesti župe koja je osnovana 1789,. godine i crkve u kojoj je glavni oltar dopremljen iz samostanske crkve klarisa iz Zagreba te 1993. preuređen u sadašnji. Naglasio je da se župna crkva obnavlja, pod stručnim vodstvom konzervatora, uz pomoć župljana i ostalih vjernika te Općine Cestica, a po razgledavanju crkve i upoznavanju njezine povijesti uputili smo se do vjeronaučne dvorane u podnožju župnog dvora gdje je druženje nastavljeno do 19 sati nakon čega smo se uputili do Cestice, a ostali hodočasnici prema Varaždinu odakle su svojim prijevozom nastavili prema Zagrebu.

Organizacija križnog puta grobištima i stratištima Varaždinske biskupije sprovodi se od 2010. godine, a u cilju da se oda pijetet svim žrtvama, poginulim, stradalima i nestalim u doba ratova i progona od totalitarnih režima XX. stoljeća svake godine trasa ide drugim putem. Također svake godine domaćin završne postaje je druga župa pa je u dogovoru s vlč. Mario Flipovićem, dogovoreno da završetak 17. križnog puta, u 17,30 sati, ove godine bude na župi Sveta Barbara pa je u skladu s dogovorom, završna molitva bila u predviđeno vrijeme, a nakon toga upoznati smo s poviješću župe i crkve Svete Barbare.

Nakon čega smo u vjeronaučnoj dvorani župe, a koja se nalazi u zgradi župnog dvora, ispod župnog stana, nastavili druženjem, a koje je potrajalo do 19 sati nakon čega smo zahvalili župniku  vlč. Mariu Filipoviću na gostoprimstvu i susretljivosti te autobusom nastavili do polazne pozicije, parkirališta uz OŠ Cestica, oprostili se sa žrtvoslovcima iz Zagreba koji su nastavili prema Varaždinu i Zagrebu.

Postaje 17. križnog puta grobištima i stratištima Varaždinske biskupije, 22. ožujka 2026. godine 

Postaja	Naziv postaje	Mjesto	Nakana
	Isusa osuđuju na smrt	Varaždin-  Dravska šuma	U spomen na žrtve grobišta Dravska šuma,  žrtve rijeke Drave i grada Varaždina, varaždinskih logora i zatvora,
2.	Isus prima na se križ	Varaždin – stadion NK Sloboda	U spomen na žrtve logora
3.	Isus pada prvi put pod križem	Varaždin – NK Varaždin uz Zagrebačku ulicu	Kod spomen ploče žrtve logora
4.	Isus susreće svoju svetu Majku	Varaždin – Franjevački konvikt – danas 2. OŠ Varaždin	Franjevački konvikt Iz ulice Franca Prešerna
5.	Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ	Varaždin – Gimnazija, Pavlinska ulica, danas 1. Gimnazija Varaždin	Molitva nasuprot Biskupije – Ispred ulaza u Gimnaziju – Pavlinska ulica
6.	Veronika pruža Isusu rubac	Varaždin – Ulica Petra Preradović 15- poslije rata 1945. zatvarani i suđeni ljudi	Ulica Petra Preradović 15 – Nakon molitve pješke do Trga Bana J. Jelačića
7.	Isus pada drugi put pod križem	Varaždin kod vojarne Optujska	Za žrtve „dopremljene“ iz „Pričuvne bolnice Jalkovec
8.	Isus tješi jeruzalemske žene	Sračinec groblje – kod središnjeg križa  – svijeća i na grobu	U spomen na žrtve grobišta Gajec, ekshumirane pokopane na groblju
9.	Isus pada treći put pod križem	Svibovec Podravski kod spomenika	Za žrtve općine Sračinec, kao i za žrtve koje su u ljeto 1945. plutale rijekom Dravom uz naselje Svibovec
10.	Isusa svlače	Nova Ves Petrijanečka – na groblju	Groblje kod spomenika – Drugi svjetski rat i poraće
11.	Isusa pribijaju na Križ	Nova Ves Petrijanečka – nasuprot crkve	Nasuprot crkve Sv. Katarine U spomen na žrtve Domovinskog rata
12.	Isus umire na križu	Vinica kod Spomen oltara	kod crkve Prešućene žrtve 2. svj. Rata
13.	Isusa skidaju s križa	Vinica kod Spomenika Tomislavu	Kod spomenika kralju Tomislavu
14.	Isusa polažu u grob	17,30 – Sv. Barbara groblje Natkrižovljan	Kod središnjeg križa – za poginule i žrtve župe Sv. Barbara
15.	Završna molitva		U spomen na Mirka Lazara poginulog u Domovinskom ratu

 

Nakon završne molitve posjet crkvi Svete Barbare Natkrižovljan – vlč. Mario Filipović

Izvješće pripremio Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, predsjednik DOGRPŽ-a osnovanog 20. rujna 2000. u Varaždinu

Fotografije snimili sudionici 17. križnog puta grobištima Varaždinske biskupije

Za objavu na portalu HŽD-a pripremila Jadranka Lučić