Povodom blagdana Svih Svetih 2021. godine
DRAVSKA ŠUMA VARAŽDIN – 28. 10. 2021. godine, održana komemoracija, a svijeće zapaljene i na ostalim mjestima stradanja
Povodom blagdana Svih Svetih, u četvrtak, 28. listopada 2021. godine članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, priredili su već tradicionalnu komemoraciju za žrtve najvećeg grobišta Varaždinske biskupije i županije kod spomen križa uz rijeku Dravu.
Spomen na žrtve Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja grada Varaždina, rijeke Drave i grobišta Dravska šuma započeo je u 15 sati, a uz članove Društva sjećanju na stradale odazvali su se i predstavnici Grada i Varaždinske županije, kao i predstavnici udruga koji njeguju uspomenu na hrvatske žrtve i stradanja.
Komemoracije je započela hrvatskom himnom koju su otpjevali članovi zbora Arka, a potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće.
U ime Varaždinske županije vijenac je položio i svijeće zapali župan Anđelko Stričak, a u ime grada Varaždina Gordana Marsenić, izaslanica gradonačelnika Nevena Bosilja. U ime Društva za obilježavanje grobišta i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva vijenac su položili i svijeće zapalili Lidija Vukalović, Jasenka Zdelar i Franjo Črep, a u ime udruge Hrvatskih branitelja Varaždinske županije to je učinio Ivica Dolenec, nakon njih i Đuro Knezičić iz Braniteljskog centra Zagreb.
U ime organizatora sudionike je pozdravio Franjo Talan, predsjednik Društva koji je rekao da su aktivnosti za podizanja spomen križa pokrenute potkraj 1998. godine, a dok se čekala građevna dozvola, članovi Društva su pred 20 godina, 31. listopada 2001. godine, postavili mali drveni križ.
Dozvola za podizanje sadašnjeg spomen križa dobivena je 2003. godine, a isti je 19. lipnja 2004. blagoslovio mons. Marko Culej, prvi biskup Varaždinske biskupije. Spomen križ Dravska šuma Varaždin, podignut je u spomen na žrtve varaždinskih zatvora i logora- pokopanih uz Dravu ili otpremljenih iz Varaždina na neku susjednu lokaciju, kao i za one čija su tijela potkraj svibnja, lipnja i srpnja 1945., nošena maticom rijeke Drave iz smjera Slovenije, „plutala“ prema istoku.
Molitvu za žrtve predvodio je vlč. Ivica Cujzek, župnik župe Sv. Fabijana i Sebastijana Varaždin, a u toku komemoracije zbor Arka otpjevao je pjesmu Oči u oči, i na kraju skladbu Oko jene hiže.
Homilija vlč. Ivica Cujzek, župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana – Varaždin
IZ KNJIGE OTKRIVENJA: Začujem jak glas s prijestolja: „Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: „Evo, sve činim novo!“ I doda: „Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.“
Vjernost i istinitost – dvije najbliže pratiteljice Božjih prijatelja i suboraca – danas su nas dovele na ovo mjesto koje jasno i direktno progovara našim srcima. Itekako ova Dravska šuma ima što reći današnjim ljudima. Svjedočanstvo je to koje nije dio nekog minulog ili nestvarnog vremena, nego nas danas uvodi u realnost „baštine pobjednika“ nad zlom. Istinitost ovoga mjesta mudro je sažeto u riječima: „Križ ne ide u vječnost, on ostaje na grobu.“ To će reći da sve ono što nositelje križa boli, sve što ih ponižava, vrijeđa i žalosti ima svoj kraj. A zadnju riječ nema zlo i njegovi demoni, nego Bog i njegovo obećanje da će otrti svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli.
Zato pred ovim križem koji je simbol žrtve i stradanja bez suda ubijenih, mi možemo visoko i ponosno uzdignuti glave jer nismo svjedoci slabosti i poraza svojih predaka, nego pobjede u istini i vjernosti Božjih obećanja. Mi nismo nemoćni promatrači u svijetu, nego nositelji načela koja mijenjaju svijet. Nositelji smo snage koja, držeći se skupa, s Bogom „čini sve novo“. Nositelji smo hrabrosti koja je i našega blaženika Alojzija Stepinca držala uspravnoga kada je govorio: „Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u zatvor – u zatvor. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!“
Danas odajemo počast svim žrtvama nemilosrdnih režima i zlu naklonjenih pojedinaca. A ovaj križ koji govori u ime svih koji su nepravedno ispaštali – taj trag koji su oni za sobom ostavili – ne nalazi se u centru grada. Nema tu nikakvih senzacija, glamura, raskoši i sjaja. Nema blistavih reflektora ni usiljenih performansa. To je jednostavan križ, skroman, daleko od buke i vreve. Nalazi se u tišini koja govori da se isplati. Isplati se boriti, ustrajati, trpjeti, pa i ginuti za svoje principe. Za svoju djecu punu poleta koja još ne znaju što ih sve čeka, za svoje starce čija je pleća život lomio, za svoje obitelji, domovinu, prijatelje, za Kristovo evanđelje koje je upravo takvo kakav je ovaj križ. Nije to zanosna bajka, privlačna fantazija ili blještava senzacija, nego krvava i ponizna, vjerna i istinita ljubav prema Bogu i čovjeku. To je poziv ovoga križa u čijoj sjeni stojimo mi, ljudi koji imaju priliku pokazati kako se bore oni čiji dani ne prolaze u znaku agonije, nego u znaku strasti za životom, ljudi čije molitve nisu nostalgične žalopojke, nego nositeljice neustrašive nade u bolje, ljepše i pravednije sutra.
Povodom blagdana Svih Svetih 2021. cvijeće i svijeće i na ostalim mjestima
Povodom blagdana Svih Svetih članovi Društva položili su cvijeće i zapalili svijeće i na ostalim mjestima stradanja.
U 16 sati na grobnici ekshumiranih žrtava grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu, a potom i kod postavljenih spomen obilježja Ksajpa – Šenkovec, Pancerica Otok Virje, grobišta Sep Kotoriba, Beretinec, Veliki Lovrečan, šuma Gaj Strmec Podravski, Kolnjak – G. Kneginec, Čukovec kod Ludbrega, Vratišinec, kao i na grobištu u Ljubijskoj ulici u Zagrebu i u Šestinama i na ostalim mjestima, u Sračincu i Svibovcu Podravskom, na groblju u Varaždinu, kod spomen križa i na djelu groblja gdje su pokopane vojnici stradali u Prvom svjetskom rati kao i na grobovima preminulih članova Društva.
Zapisao, na Dušni dan, 2. studenoga 2021. godine.
Franjo Talan, predsjednik Društva
Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – DOGRPŽ