MARIJA DUBRAVAC rođena je u Štitaru, 24. ožujka 1949., umrla 11. rujna 2024. u Brisbane – Australija. Zbog neskrivenoga rodoljublja i pripadnosti bivšoj hrvatskoj vojsci, otac joj je mrko gledan od ondašnjih vlasti. Duboko odana Bogu, završetkom osmoga razreda Marija ulazi u samostan u Đakovo te studira teologiju i dio muzike. Nakon završene katehetske škole napušta samostan i osniva brak. 1969. godine u vrijeme masovnoga odlaska Hrvata iz Domovine ostavlja svoju »lipu« slavonsku ravnicu i kreće s mužem na peti kontinent, u Australiju, te s ostalom hrvatskom braćom i sestrama postaje dionicom patnji na trnovitim stazama tuđine. Znanje postignuto u samostanu primjenjuje u hrvatskoj školi i crkvi poučavajući djecu i mlade. Domovinu nije vidjela do pada komunizma. Članica je društva »Doktor Mile Budak« kao i članica HIL-e (Hrvatske izvandomovinske lirike). Izdala je dvije zbirke pjesama, dvije knjige duhovnoga sadržaja i roman »Cvijeće Mate Lovrića«.
Pisanje joj je sastavni dio života već od djetinjstva. Marijine knjige protkane su vjerom, žrtvom, poštenjem i ljudskim krjepostima.
Objavljuje zbirku PJESME (2005.), slijedi knjiga duhovne proze ZNACI I MILOSTI S NEBA (2006.), pa zbirka GDJE SRCE OSTA (2009.), a već sljedeće godine izlazi joj druga knjiga ZNACI I MILOSTI S NEBA (2010.), potom objavljuje roman CVIJEĆE MATE LOVRIĆA (2014.), nakon čega slijedi zbirka pjesama RODU NA DAR (2016.) te zbirka pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE – uz pedesetu obljetnicu života u tuđini (2019.) te treća knjiga ZNACI I MILOSTI S NEBA (2021.)
VRATITE ME KUĆI
Samo korak mjesta nađite mi, ljudi,
U cvjetnome polju slavonskih ravnina,
Za čovjeka koji rodnu grudu žudi,
Za putnika jednog, hrvatskoga sina.
Odvela me sudba preko svijeta bijela,
Tam’ gdje duša jadna ići nije htjela.
Tuđi su mi puti suzom natopljeni
Upisana u njih oporuka jasna:
Ne ostavljaj sinko djeda prag voljeni,
Hrvatska je zemlja naša Majka krasna.
Uzori joj brazdu i natopi znojem,
Bit će kruha dosta, bit’ ćeš svoj na svojem.
Na tuđinskom nebu kad mi gasne zvijezda
Kad ishlape krute nostalgije boli,
Vratite me kući sred rodnoga gnijezda,
Kraju – gdje i mrtvog moj narod me voli.
Tamo gdje su ljudi sa srcem od zlata,
Vratite me kući u zemlju Hrvata.
Hrvatskog žrtvoslovnog društva izražava iskrenu sućut obitelji Dubravac.
Bila je veliki domoljub, pjesnikinja, a Hrvatsku je voljela iznad svega.
Neka Vam je laka zemlja, Marija počivajte u miru Božjem.
Ante Beljo, predsjednik društva
Franjo Talan, dopredsjednik društva
Kao umjetnica aktivno je učestvovala na našem Sedmom kongresu 2016. godine, njeni radovi objavljeni su u Zborniku radova hrvatskog žrtvoslovnog drušva “Pamćenje i povijesna istina o žrtvama”,
Zagreb, 2018.g., str. 726. – 732., tisak Grafički zavod Hrvatske
ZA LIJEPU NAŠU DIŽIMO GLAS!
Danas će opet vampira klika
Zaigrat grešnog idola ples.
Prkosna pjesma jug-razbojnika
Dražit će mrtvih kostiju bijes.
Danas će opet Staljina zvijezda
Na partizanskim kapama sjat.
Puzat će zmije iz crven-gnijezda,
Monstrumu Titu hvalospjev dat.
A on će negdje iz pakla tmina
Bezglavo jureć kroz vatre plam,
Proklinjat sreću zemskih nizina,
Žudit da mat’ je rodila kam’.
Orit će krici tisuća jama
Mrtvi će vapit iz groba svog,
Velikog petka nastat će tama
Ko na Golgoti kad mrio Bog.
I bit će groze suza i plača,
Hrvatsku opet topit će krv.
Blajburgom, Macljom, sred trnja, drača,
Gavrani crni kljucat će strv.
Junaci hrabri pravdu će zvati
Zagrebom bijelim prosut se krik.
Hrvat će muci oduška dati
Pljunut na strašnog monstruma lik.
O pukni grome, u čelo vragu
Nek mu u bezd’nu nestane spom.
Nek Broz ne ruži Zemlju nam dragu,
Nek s’ patnik smiri u grobu svom.
U ime mrtvih ustani rode,
Ukloni s Trga monstruma znak.
Dokle je tamo, nema slobode,
Hrvatsko nebo zastire mrak.
Nećemo Tita ni petokraku
Lustracija je Hrvatu spas.
Za bolje sutra, za Hrvatsku jaku
Za Lijepu Našu dižimo glas.
DOMOLJUBLJE
To je ono što naslijediš
Od majčice, oca, djeda,
Znamen sveti koj’ do smrti
Iz srca se brisat ne da.
To su one svete boje
Otkana ti od njih halja,
Časna povijest Zemlje tvoje –
Tomislava hrabrog kralja.
To je dragulj s kojeg Hrvat
Vjekovima strada, gine.
To je ono po čemu si
Vjeran sinak Domovine.
To je dragulj što ne tamni
Ni kad zadnju čuješ odu –
Vječno svjetlo što kroz tmine
Gori, plamsa svom narodu.
To je ono po čemu si
Vrijedan spoma, vrijedan žića,
Ono što ti kaže da si
Dio Ante Starčevića.
Pamti sinko nauk dobro –
Plemena si hrvatskoga,
Ime Hrvat nisi probro,
Ono ti je dar od Boga.
UZ BLAGDAN SV. FRANJE
O sveti Franjo, sliko Krista Boga,
Ponizni slugo, kraja asiškoga.
Daj ljudskom rodu srca svoga dio,
Nek bratac bratu bude vijekom mio;
Osveta, mržnja, zloba, nek umine,
Sunce ljubavi nek nam dušom sine.
Nek jezik hvalom kiti Božje djelo,,
Nek skromnost prati čovječanstvo cijelo.
O sveti Franjo, mili Kristov brate,
Moli za naše patničke Hrvate.
(Franji Talanu podari snagu
Nek se odupre groznom jugovragu.
Bog nek mu plati za velike žrtve
Jer ‘uskrisuje’ roda sinke mrtve).
Sretan Vam imendan dragi g. Franjo, sine hrvatski!
Pozdrav i B.B.
Marija Dubravac Brisbane
Primljeno uz blagdan Sv. Franje 4. 10. 2016. godine
Naš dopredsjednik društva Franjo Talan dobio je ovu lijepu čestitku u obliku pjesme, onako kako je samo Marija znala obradovati svoje prijatelje i znance svojim biserima od riječi…