U 88. godini života u Zagrebu je 3. listopada 2026. umro autor knjige »Hrvatski povijesni grbovi i zastave«

Josip Horvat je rođen 17. lis­topada 1938. godine u Grdanjcima pokraj Samobora. Pučku i srednju trgovačku školu završio je 1957. u Slavonskom Brodu.S nepunih dvadeset godina, 1958., Horvat preko Italije od­lazi u Njemačku, gdje se najprije zapošljava u bavar­skom rudniku ugljena u Lohbergu. Godinu dana kas­nije dobiva posao u jednoj tvornici u Düsseldorfu, a 1961. prelazi u tvrtku Auto-Becker, jednu od najvećih europskih auto-kuća, u kojoj radi kao namještenik na raznim mjestima do povratka u Domovinu.

Horvat se kratko nakon dolaska u iseljeništvo uključio u rad hrvatskih emigrantskih organizacija. Već u Lohbergu 10. travnja 1958. postaje član Hrvatskoga oslobodilačkog pokreta (HOP), odnosno njegove podružnice Ujedinjeni Hrvati Njemačke (UHNJ). Preselivši se u Düsseldorf, 1960., s prijateljima osniva mjes­ni ogranak UHNJ “Ivo Mašina”, da bi od 1964. do 1974., bio član Središnjeg odbora UHNJ-a, čije je sjedište bilo u Münchenu.

Horvat početkom 1961. pomaže fra Krsti Šušnjari iz Kölna, vlč. Franji Lodeti iz Essena i Berislavu Đuri Deželiću u organizaciji prve svete Mise na hrvatskom jeziku u Düsseldorfu. Taj događaj pokrenuo je osnivanje Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) u tom gradu. HKZ 1970. službeno se priznaje i mijenja ime u Hrvatsku katoličku misiju.

Dvije godine kasnije, 1962., Horvat je s prijateljima, Vinkom Knezom, Krešimirom Toljem, Markom Vidu­kom, Franjom Borasom i Vinkom Ercegom, osnovao prvi društveni Hrvatski klub u Düsseldorfu, a 1970. uz pomoć Vinka Kneza i Marijana Vranića i nogomet­ni klub “CROATIA – Düsseldorf”, koji se i dan-danas nadmeće u nižim razredima Deutsche Fussball-Bunda (DFB). Od 1980. Horvat je član i Hrvatske kulturne za­jednica e.V. u Düsseldorfu, a 1991. je izabran za njezina dopredsjednika.

Godine 1990. pridružuje se HDZ-u pod vodstvom dr. Franje Tuđmana

U siječnju 1990. emigrant Josip Horvat s prijatelji­ma završava svoj “emigrantsku borbu za Hrvatsku” i pridružuje se aktualnoj zajedničkoj ideji “borbe za Ne­zavisnost Hrvatske” predvođenom dr. Franjom Tuđmanom i HDZ-om. U veljači 1990. s ostalima, suosnivač je ogranka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Düsseldorfu, i vrlo aktivan član u koordinaciji HDZ-a za njemačku pokrajinu Nordrhein-Westfallen. Naročito intenzivno je radio na prikupljanju svih vrsta pomoći namijenjene obrani Hrvatske od velikosrpske agresije i oslobađanju hrvatskih okupiranih područja.

Josip Horvat se krajem 1996. vratio u Hrvatsku te je do 2000. radio u Hrvatskome fondu za privati­zaciju. Član je vodstva Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva od njegova osnivanja. Do danas je aktivan član Počasnoga Bleiburškog voda. Naravno, uz sve na­vedeno, aktivan je član HDZ-a Trešnjevka sjever.

Svojim marljivim radom doprinosi ispunjavanju obveza i širenjem optimizma. Poznat je po izreci: “Ost­vario se je moj mladenački san – HRVATSKA DRŽAVA!”

Godine 2018. uredio sam i izdao njegovu iznimno vrijednu knjigu HRVATSKI POVIJESNI GRBOVI I ZASTAVE (Tkanica, Zagreb, 2018., str. 192).

Ispraćaj našeg dragog Josipa bit će u četvrtak 8. listopada 2026. godine u 9:10 sati na groblju Mirogoj.

Iza našega Josipa ostali su: žena Ružica, kći Josipa, sin Josip, unuci Dilara, Joey i Luka, sestra Ivka i brat Ivica s obiteljima, te ostala rodbina i prijatelji.

Marijan Majstorović

Poveznica: https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/10/76081/

Josip Horvat  bio je neumoran borac za slobodnu hrvatsku državu i za hrvatsku pravicu o kakvoj je sanjao cijeli život, nije odustajao od borbe za doborobit malog čovjeka.

Dugi niz godina aktivan je u emigraciji, počasni je član Počasnog bleiburškog voda, jedan od suosnivača Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u Düsseldorfu.

Do zadnjeg dana i daha ostao je vjeran onoj Tuđmanovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Obitelji Horvat iskazujemo iskrenu sućut.

Neka ti je laka hrvatska zemlja… Počivaj u miru Božjem.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog drušva

prijatelji i članovi društva

 

FOTO SPOMEN

 

SJEĆANJE NA PRIJATELJA JOSIPA

Poštovani

Danas nas je napustio Josip Horvat, što fonetski na mađarskom znači, Hrvat.
Zato je časno i ponosno nosio svoje prezime.
Roditelji mu potječu iz Samobora.
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, sele u područje Slavonskog Broda.
Josip je sedmo dijete u svojih roditelja.
Oca je malo upoznao, jer je njegov otac poginuo za Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Majka je bila uzorna katolkinja i Hrvatica.
U svim nemilost ima rata svu je djecu podigla na noge.
Josip je izučeni trgovac.
To je ubrzo zapostavio, jer je u Jugoslaviji osijetio progon.
Nije ništa mogao, već skupiti hrabrosti i preko Trsta 1959 bježi u Italiju u radni logor u okolici Torina.
Dragi Bog je čuvao Josipa da ga Jugoslavenske vlasti, ne uhite, a potom zatvore.
Po osobnoj želji i iz pomoć Zapadno njemačke komisije, seli u Dusseldorf i u okolici grada kopa ugljen na velikim dubinama.
Kako je bio marljiv, po naputku svoga šefa seli u javni kop.
Ni tu nije dugo bio.
Ponizan i marljiv zapošljava se kao prodavač, što radi cijeli život.
U Njemačkoj se ženi, te dobiva sina i kćerku.
Bio mu je zabranjen svaki ulazak u Jugoslaviju.
Njemu to nije bilo važno, ali je zato patio što njegov narod živi u takvoj tvorevini.
Bio je i osuđivan uvjetno, kao progonitelj Jugoslavije.
Vodio je hrvatski clubu Croatija.
Bio je športaš od glave do pete.
Podržao je Franju Tuđmana, te ga sa skupinom Hrvata primio u Stuttgartu.
Postao je član Hadezea, i vjeran član bio do svoje smrti.
Ja sam upoznao sve hrvatske prvake u domovini i mogu kazati da je Josip u domoljublju i katolicizmu, iznad svih.
Bio je omiljeni emigrant.
Svakom Hrvatu je pomogao, materijalno a posebno u jezičnoj barijeri.
U domovinu se vraća nakon uspostave Hrvatske države.
Josipa znaju svi Hrvati.
U prvom redu je bio na Blajburgu, na Udbini, u Teznom, na Starčeviću u Šestinama, na preoranom hrvatskom groblju hrvatske vojske, na Spomeniku Blajburškim žrtvama, u zagrebačkoj prvostolnici i nedjeljom u svojoj župi svetog Josipa na Trešnjevci.
Svaki iole priznati Hrvat, pozna Josipa.
Njegov barjak i osmijeh na licu, upao je u duše mnogih.
Josip je Hrvat prve vrste, pomagao je Hrvate u Bosni i Hercegovini, kao i Hrvate u Srbiji.
Mi slobodno možemo kazati poput Zrinskih i Frankopana:
NAVIK živi onaj tko živi pošteno.
Josip je to pokazivao cijeli život.
Tko će bez Josipa nositi vijenac na Grob poglavnikovih roditelja, tko će predvoditi molitvu.
Mi ćemo to činiti, a Josip će nas blagoslivljati sa Neba.
Veliki hrvatski pjesnik pjeva i kaže
Za let si dušo stvorena, a Josipova je duša otišla u Nebo među anđele.

Josipe neka ti je laka Hrvatska zemlja, za koju si životnim činima činio dobro…

Zbogom Josipe…

Ivica Jurjević

Fotografije iz arhive Hrvatskog žrtvoslovnog društva – Jadranka Lučić