Svetu misom u pakračkoj župnoj crkvi Uznesenja Blažene Marije Djevice  započela je u 11 sati, predvodio je župnik Jozo Zorić, koji je prije propovijedi pozdravio sve prisutne vjernike na misi, i zahvalio se hodočasnicima Hrvatskog žrtvoslovnog društva koji već tradicionalno početkom listopada dolaze na svetu misu koja je posvećena hrvatskim žrtvama, a prije svega spomen velikoj žrtvi mještana Španovice, poubijane prije 84 godine.

S nama na svetoj misi bio je i Boris Pleša, i Zavičajno društvo Španovčana. Sveta misa u Pakracu je dio komemoracije i tradicionalnog hodočašća u Pakrac, Kusonje, Španovicu, Bučje i Trokut – Novska povodom obilježavanja obljetnice stradanja Hrvata civila tijeku Drugog svjetskog rata i poraća i hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Svetom misom koja je posvećena žrtvi je podsjetnik nama živima na žrtve i očuvanju uspomene na stradanje Španovice. S nama na svetoj misi bio je i Boris Pleša, i Zavičajno društvo Španovčana

Nakon svete mise uputili smo se u Kusonje do Spomen-kapele koja je podignuta u čast poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Izgrađena je na mjestu nekadašnje kuće u Kusonjama (kuća br. 55) u kojoj su 1991. godine bili opkoljeni hrvatski branitelji.

Pred kapelom gosp. Boris Pleša govorio je o obrani naselja u Domovinskom ratu i tragičnoj pogibiji 20 hrvatskih branitelja, 8. rujna 1991. godine. Dvije godine kasnije u podmetnutoj eksploziji, na mjestu obilježavanja tragičnog stradanja dvadesetero hrvatskih branitelja, 8. rujna 1993. godine poginulo je troje, a ranjeno je jedanaest sudionika komemoracije. Žrtve ovog zločina bile su majke okrutno smaknutih hrvatskih branitelja i hrvatsko vojno-policijsko osoblje koje je postavljalo vijenac. Položili smo cvijeće i svijeće za hrvatske žrtve za hrvatske vitezove. Neka se ne zaborave njihove žrtve, za Domovinu Hrvatsku položili su svoje mlade živote. Hvala gosp. Pleši na kratkom gostoprimstvu i dočeku.

Nakon odavanja počasti žrtvama uputili smo se do Španovice. Dolaskom do društvenog doma formirana je procesija te krećemo prema groblju Španovice gdje je postavljen spomenik na kojem su upisana imena svih Španovčana poginulih, ubijenih i stradalih u razdoblju 1939. do 1949.

Kod spomenika Španovice vijence i svijeće položili su Zavičajno društvo Španovice i Hrvatsko žrtvoslovno društvo koji tradicionalno čuvaju sjećanja na njih i tragične događaje koji su obilježili povijest Španovice i njihovih stanovnika. Gradonačelnik Pakraca Tomislav Novinc i predstavnici lokalnih vlasti obratili su nama se s prigodnim govorom te su odali počast španovačkim žrtvama. Hodočasnicima se obratio i Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, gosp Erjavec iz Zavičajnog društva Španovice i hodočasnik Josip Horvat iz Zagreba.

Među hodočasnicima bili su I Brestovačka dobrovoljačka postrojba (kasnije poznata kao 6. bojna) koja je započela svoj put u sklopu MUP-a, prešla u Zbor narodne garde (ZNG), a nakon formiranja požeške 123. brigade HV-a sudjelovala je u oslobađanju tadašnje općine Pakrac te zloglasnih neprijateljskih uporišta poput Zvečeva i Bučja. S njima je bio ratni zapovjednik postrojbe Zvonko Peternel, koji je u kasnijem tijeku vojne karijere u Oružanim snaga RH napredovao do čina generala.

Kratko smo se družili u Španovačkom domu, te nastavili put u obližnje mjesto Bučje, koji je poznat po zloglasnom logoru Bučje koji je bio prvi agresorski logor u Domovinskom ratu, ustanovljen u kolovozu 1991. godine. U tom je razdoblju kroz logor prošlo više od 300 ljudi, od kojih je dio u razmijenjen, dio proveden u daljnje kazamate i logore, Staru Gradišku i Manjaču, a dijelu se gubi svaki trag. Tako i danas, 33 godine kasnije, ostaci 23 ljudi nikada nisu pronađeni te se oni još uvijek vode kao nestali. U logoru su bili uz hrvatske branitelje i civili, žene, stariji ljudi ali i djeca koju su držali u nehumanim i neljudskim uvjetima. Najmlađi logoraš bio je dijete s tek napunjene četiri godine.

U Bučju  kod nadgrobnog spomen obilježja položili smo cvijeće i svijeće, te nakon kratkog razgledanja Spomen zida i kapelice uputili smo se na novu lokaciju našeg hodočašća do Trokut Novska, koja se nalazi na pola puta od Lipika do Novske.

Ovaj dio poznat je kao poprište jedne od najkrvavijih i strateški najvažnijih bitaka na zapadnoslavonskom ratištu. Žestoki boj započeo je 29. listopada 1991. u sklopu operacije “Orkan ’91”, prve velike napadne operacije Hrvatske vojske kojom je oslobođen veći dio zapadne Slavonije i spriječeno presijecanje zemlje.

Danas je na tom mjestu jedinstveno spomen-područje s kamenim monolitima (stupovima) na kojima su uklesana imena 314 poginulih hrvatskih branitelja iz 17 postrojbi koje su sudjelovale u borbama na novljanskom ratištu.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo položilo je svijeće na spomen području za sve poginule hrvatske branitelje. Spomen-područje podignuto je  u čast braniteljima iz gradova i regija koji su držali crte obrane i sudjelovali u oslobađanju ovog područja: Samobora, Svete Nedelje, Bjelovara, Dugog Sela, Novske, Križevaca, Koprivnice i Vrbovca.

Kod spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a položili smo cvijeće i svijeće. Na ploči su imenima 11 poginulih pripadnika HOS-a, koja je bila postavljena u Jasenovcu, kasnije je premještena na ovo područje Trokuta kod Novske, u neposrednoj blizini obilježja poginulim braniteljima iz tog razdoblja Domovinskog rata. Vesna Pusić u prosincu 2016. na Odboru za Ustav Hrvatskoga sabora i u javnim istupima tražila da se ploča makne te da se poginulima eventualno postavi spomen-obilježje o trošku države bez spornog ustaškog pozdrava. Njena rečenica koju treba hrvatski narod zapamtiti glasi “Ne treba nikakvo povjerenstvo, već šarafciger! Treba uzet šarafciger, otić u Jasenovac i skinut ploču”… 

U Jasenovcu je ploča skinuta 7. rujna 2017. godine, i nakon dogovora s Vladom, ploča je u svom izvornom obliku i bez ikakvih izmjena u tekstu ili grbu istoga dana premještena i montirana na lokaciju Trokut Novska.

 

Nakon kraćeg zadržavanja na ovoj spomen lokaciji hodočasnici su se uputili prema Zagrebu.

Svim žrtvama neka je laka hrvatska zemlja. Počivajte u miru Božjem.

Tekst pripremila: Jadranka Lučić

Fotografije: Đurđa Cecelja