KOČEVSKI ROG – 7. lipnja 2025.
Nagovor biskupa Novog Mesta, mons. dr. Andreja Sajeta, na misi na groblju pod Macesnovom Goricom povodom 80. obljetnice izvansudskih ubojstava nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Uvaženi gosti, draga braćo i sestre!
Okupili smo se pod brdom Ariš, na mjestu boli, tišine i sjećanja. Tlo na kojem stojimo bilo je natopljeno krvlju nevinih. Pod tim ruševinama, do nedavno, ležali su naši nasilno ubijeni sunarodnjaci, kojima nije pružena prilika da budu pokopani s čašću i dostojanstvom koje pripada svakom ljudskom biću.
Osamdeset godina je prošlo od završetka Drugog svjetskog rata, ali rane koje je prouzročio još nisu zacijelile u našem narodu. Razlog nije namjerno otvaranje ožiljaka, već činjenica da te rane, zbog povijesnih okolnosti, nedostatka odgovarajuće volje i izostanka potrebnih akcija, nikada nisu istinski zacijelile. Zločini revolucionarnog nasilja nisu osuđeni, nevino ubijeni nisu očišćeni od krivnje, njihovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pokopani nerazumno dugo. Mrtvi i njihove obitelji čekaju priznanje i žaljenje za svoja zla djela.
Svaki ukop, svaki grob je priznanje i izraz ljudskog dostojanstva. Neka naša današnja poruka bude sljedeća: Vjerujemo u dostojanstvo svake osobe – bez obzira na njezinu vjersku ili nacionalnu pripadnost, prošlost ili ulogu u povijesti. Kao kršćani vjerujemo u Spasitelja Isusa Krista, koji je umro za sve, bez iznimke. To nam daje unutarnju snagu i jača našu neuništivu nadu. Vjerujemo u osobnog Boga koji ne zatvara oči pred nepravdom i koji i nas poziva da se otvorimo istini i pravdi te da zazovemo Božje milosrđe.
Današnje evanđelje daje nam ključ kako pristupiti pitanjima pomirenja i pokopa mrtvih, koja još uvijek tragično dijele naš narod. Isus kaže: „ Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi .“ – Ovo nije politička istina, mjerena ljudskim standardima moći ili koristi. Ovo je Istina, napisana velikim slovom. To je istina koja izvire iz punine Božje ljubavi i vodi nas slobodi.
Sloboda koju Isus obećava jest oslobođenje od unutarnjih okova: okova grijeha, ogorčenosti, mržnje, osvete i laži. Ista Božja riječ poziva nas danas da se suočimo s istinom o sebi, koja je isprepletena s bolnom činjenicom masakra u mnogim slovenskim mjestima, posebno u Dolenjskoj. To je istina o ubojstvu braće u ovom mjestu i dugotrajnoj prisilnoj šutnji koja je uslijedila. Rodbini nije bilo dopušteno tugovati i sjećati se svojih voljenih.
Isus kaže: „ Ako ostanete u mom nauku, uistinu ste moji učenici .“ I njegov nauk nije nauk mržnje, već nauk istine, pravde i oprosta. Ne možemo biti Kristovi učenici ako šutimo pred takvom nepravdom. Ako se ne zauzmemo za istinu, ne iz mržnje i osvetoljubivosti, već iz ljubavi prema pravdi, miru i pomirenju. Niti se možemo nazivati Isusovim učenicima ako nismo spremni oprostiti jedni drugima i priznati vlastite grijehe u svjetlu Božjeg oprosta.
Nema pomirenja bez istine. Nema oprosta bez priznanja krivnje. Nema poštovanja prema mrtvima ako nisu dostojanstveno pokopani. Stoga danas još jednom pozivamo odgovorne da učine ono što je ispravno: To znači jasno i javno osuditi zločine koji su se ovdje dogodili; oprati ljagu sa sjećanja na nevino ubijene i osigurati dostojanstven pokop tih žrtava. Žale u Ljubljani vidimo kao najdostojanstvenije mjesto za to.
Krist nas uči da je oprost znak unutarnje snage osobe. Da bismo primili oprost, prvo je potrebno priznati učinjenu nepravdu. Najdublji izvor oprosta je sam Bog i njegovo milosrđe. Bog uvijek oprašta svima koji priznaju svoju krivnju. Možemo oprostiti ljudima samo kada prihvatimo, iskusimo i doživimo da nam je već oprošteno. Larch Hill nas ne poziva na osvetu, poziva nas na hrabrost – na hrabrost istine, hrabrost pravde i hrabrost milosrđa.
Istovremeno, mrtvi ovog mjesta pozivaju nas i da prevladamo podjele, napetosti i razdore koji nas i danas opterećuju kao naciju. Neka njihova bol postane temelj za izgradnju pomirenja koje nadilazi ogorčenosti i ideološke rovove. U sjećanju na patnju i gubitak, neka nas vodi hrabrost za mir, za međusobno poštovanje i za obnovu povjerenja u zajedničku budućnost. Samo na taj način moći ćemo ići putem istinskog pomirenja – putem popločanim istinom, ali i ljubavlju, strpljenjem i nadom.
Pomirenje nije zaborav, već hrabro prepoznavanje istine. Kao društvo i kao Crkva, pozvani smo težiti tome. Neka nam u tome bude zagovornik blaženi Alojzij Grozde (1923.-1943.). Mladić koji je ostao vjeran vjeri i ljubavi u vremenima kušnje. Kao žrtva revolucije, on je simbol nade i pomirenja za katolike. Njegov život i mučeništvo uče nas da je snaga oprosta veća od osvete. Grozdetova tiha, ali ustrajna duboka osobna vjera poziv je i za nas; da i mi postanemo oruđe mira, pravde i pomirenja za naše vrijeme. ” Razočaranje će biti u srcima onih koji smišljaju zlo, a radost u srcima onih koji planiraju mir ” (Izr 12,20, usp. Franjo, Sva braća, 256)
U našim nastojanjima za pravednije društvo, jačaju nas i riječi novog pape Lava XIV., koji naglašava da svijet treba Božje svjetlo i milosrđe. Čovječanstvo Ga treba kao most preko kojeg može doći do Boga i Njegove ljubavi. Pomozimo i mi u izgradnji mostova – kroz dijalog, prihvaćanje drugih kao braće i sestara, kako je naglasio papa Franjo, kroz priznavanje naše krivnje, kroz povezivanje i težnju za zajedničkim dobrom.
Pozivam vas da se danas zajedno, kao braća i sestre jednog Oca, pridružimo žarkoj molitvi za žrtve Macesnove Gorice i njihove rođake. Molimo i za one koji su si oduzeli život. Molimo za sebe – da budemo ljudi istine i pravde i graditelji mira za sadašnjost i budućnost.
Činimo dobro svima u duhu Evanđelja, kako bismo jednog dana mogli mirno reći: Istina nas je oslobodila. Amen.
Foto: Bogomir Štefanič, Obitelj…
Poveznica: https://www.skofija-novomesto.si/sl/novice/resnica-nas-bo-osvobodila/2940