U Splitu u srijedu 10. travnja 2024. godine obilježena je 33. godišnjica osnutka bojne HOS-a na kojoj su bili i Marko Skejo, Željko Glasnović, Marko Miljanić…
Ispred spomenika IX. bojni HOS-a “Rafael vitez Boban” u Splitu održano je svečano polaganje vijenaca i prigodan program povodom obilježavanja 33. obljetnice njezinog osnutka.
Bojna „Rafael Vitez Boban“ sudjelovala je u brojnim akcijama Hrvatske vojske u kojima je oslobađano okupirano hrvatsko područje, među njima I Zima ’94. I Ljeto ’95. Kraj rata bojna je dočekala na Južnom bojištu. Svi pripadnici HOS-a branili su domovinu Hrvatsku časno te se ni uz jednog pripadnika ne veže čak ni naznaka nečasnog vojnog ponašanja, a kamoli ratnog zločina.
Na događaju su se okupili brojni istaknuti pojedinci među kojima su bili Marko Skejo, ratni zapovjednik i predsjednik Udruge bojne HOS-a, Željko Glasnović, general i bivši saborski zastupnik, Marko Miljanić, ratni zapovjednik Škabrnje, iz Zagreba su bili Veterani 15. brigade Dubrava, Milan Tomičić iz Zagvozda… Prisutni su se složili u nastojanjima da se njihov doprinos i uloga IX. bojne HOS-a u obrani Domovine prepozna i cijeni na odgovarajući način u društvu i službenim institucijama.
Izjave poznatih o HOS-u
Janko Bobetko: “Kada sam u čapljinskoj bojni tražio dobrovoljce koji će krenuti sa mnom prema Domanovićima, nitko se nije javio, osim zapovjednika satnije HOS-a, čije je zapovjedno mjesto bilo u Ljubuškom. Pitao sam ga za koje vrijeme može pokrenuti barem vod, ako ne i cijelu satniju. Odgovorio mi je da to može biti za jedan sat. Dao sam suglasnost i on je doista pokrenuo ojačan vod i pratio oklop do spajanja sa satnijom 4. brigade na Gubavici. Poslije je on ušao u sastav Hrvatske vojske i pokazao se kao vrlo hrabar i čestit u svim operacijama u Hercegovini.” – o susretu sa HOS-ovcima tijekom operacije Čagalj u lipnju 1992., u knjizi “Sve moje bitke”.
Martin Špegelj : “Mnogo puta potkraj 1991. i početkom 1992. susretao sam se s većim ili manjim formacijama HOS-a na samoj bojišnici ili u njenoj blizini, te ne mogu osporiti njihovu borbenu vrijednost, osobito većih sastava i onih što su ih vodili zapovjednici realnih i razumnih nazora… Manje jedinice u crnim odorama nalazio sam u proljeće i ljeto 1992. u Bosanskoj Posavini, ali tada su već sve te formacije nosile službeno znakovlje Republike Hrvatske. Činjenica je da su upravo one ostajale na bojišnici i onda kada je zapovjedano da se postrojbe HV-a i HVO-a povuku sjeverno od Save.” – knjiga memoara “Sjećanja vojnika”.
Siniša Glavašević: “Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu.” (1991.)
FOTO GALERIJA IZ ARHIVE: Veterani 145. brigade Dubrava
Tekst: Jadranka Lučić
Fotografije: Veterani 145. brigade Dubrava