Josip Horvat: Izvještaj s XIV. hodočašća Hrvatskog žrtvoslovnog društva u Gvozdansko

HODOČAŠĆE U GVOZDANSKO – SJEĆANJE NA ŽRTVE ZRINSKOG POUNJA

Prolazimo autobusom pounskim krajolikom prema herojskom, danas od Hrvata istrijebljenom Gvozdanskom. Dok se vozimo i gospodin Marijan vješto savladava zavoje, nas informira preko mikrofona g. Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva:

…„Neka od ovih sela u kraju kojim prolazimo su bila sa pretežito nastanjena hrvatskim pučanstvom, a neka su bila, kako su se deklarirali i s dosta pravoslavnog ili vlaškog puka. Katolici su išli u katoličku, a pravoslavci u pravoslavnu crkvu. Nisu se puno miješali, rijetko su se među sobom ženili, ali su među sobom trgovali, jednako caru plaćali porez i bili pozivani u vojsku. Jedni za druge bi rekli, ima i njih dobrih ljudi. Propašću Austro Ugarske monarhije i stvaranjem kraljevine SHS pod srpskom dinastijom mijenjaju se i neki odnosi. Pravoslavni živalj u novoj vlasti dobiva privilegije, i državna zaposlenja u vojsci, žandarmeriji, činovništvu i slično. Pravoslavci se sve manje zovu Vlasi, a sve više Srbi, a naročito poslije 1920. godine kada je kralj Aleksandar srpsku pravoslavnu državnu crkvu SPC, proglasio nadležnu za sve pravoslavce u prvoj Jugoslaviji. Zapamtite, do 1920. godine kod nas nema SPC. Mi znamo da su iz ovih područja bili i general Borojević i Petar Preradović i drugi Hrvati pravoslavci, značajni u povijesti Hrvata.

E sada s ovim što se događalo poslije I. sv. rata u I. i II. Jugoslaviji, to je sve okrenuto na srpstvo i na srpsku stranu. I sada je važno vidjeti kako su Hrvati na ovom području doslovno uništeni.

Ovo što se sada događa sa ‘srpskim svetom’, koji danas Republika Hrvatska (RH) obilato financira: M. Pupovca, SDS-u te portal NOVOSTI, koji svjedoče u Hrvatskoj o zločinima nad Srbima, ali i člancima koji obiluju mržnjom svemu što je Hrvatsko, je postalo novo/normalno. Dobivaju iz hrvatskog proračuna ogroman novac, samo u Novostima ima 20 profesionalnih novinara i stalnih pet kolumnista: Marinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris Rašeta. Imamo mi u Hrvatskom saboru i predsjednika Odbora za ljudska prava M. Pupovca, a Anja Šimpraga, potpredsjednica vlade RH je i i potpredsjednica Glavnog odbora SDSS-a i SDSS-a i u Hrvatskoj i svijetu predstavljaju nas svojom istinom o događanjima o Domovinskom ratu.

…E sada o ovim selima kroz koje upravo prolazimo zapravo sve je dokumentirao gospodin Ante Milinović (umro je prošle godine) izdavao je dugi niz godina i bio urednik časopisa ‘Zrinski zbornik za povijest i obnovu hrvatskog Pounja‘. To su izvrsni časopisi i u jednom od tih časopisa Udruga koja je osnovana 90-tih godina je donijeli popis žrtava (katolika) koji su poubijani na ovom području. Danas je tu ostao mali broj Hrvata.

Evo dolazimo i prolazimo kraj sela gdje su se ta događanja zbivala.

Zrin je uništen po naređenju Bakarića. I tu su poubijani svi branitelji Zrina. Nešto preostalih ljudi je protjerano oko Đakova gdje žive njihovi potomci. Tako je bilo i s mjestom Boričevac (1931. godine bilo je 788 stanovnika, dok je 1948. ostalo 11 stanovnika, a 2021. godine 13 stanovnika). Boričevac se nije oporavio od tragedije i zločina u Drugom svjetskom ratu. Odavde su potekli neki partizani, generali, kasnije proglašeni narodnim herojima (Đoko Jovanić recimo) za ubijanje svih onih koji nisu bili na njihovoj strani, čak i ubijanje nekih njima neposlušnih Srba. Evo ovdje gdje sad prolazimo, tu su predstavnici ovih sela koja su imala većinsko pravoslavno pučanstvo išli u Divušu razgovarati s tamošnjom Hrvatskim vlastima o uspostavi suradnje i vlasti. Tu ih je sa svojom grupom sačekao jedan od najvećih razbojnika, zapravo je kasnije proglašen narodnim herojem i tu su te svoje Srbe poklali i oni su tu na slijedećoj sahranjeni (op. a. Upravo je autobus prolazio mjesto gdje su sahranjeni).“

Najveće istrebljenje Hrvata je uslijedilo poslije rata koje su provodili partizani nad Hrvatima (čitaj preobučeni četnici naoružani mržnjom, osvetom nad razoružanim i vezanim Hrvatima, provođenjem velikosrpskog predratnog programa istrebljenja Hrvata, što mnogi Hrvati zavedeni komunizmom nisu shvatili ni do danas. (op.a. J. H.).

PREGLEDNI PRIKAZ ŽRTVA SRPSKOG GENOCIDA nad Hrvatima Zrinskoga Pounja

Nakon rata razoružani su kao civili

NASELJE UKUPAN BR ŽRTAVA CIVILA VOJNIKA KRIŽNI PUT NAKON KR. PUTA

DIVUŠA 34 5 2 13 14

STRUGA 57 6 6 32 13

UNČANI 72 25 10 23 14

GOLUBOVAC 37 11 5 20 1

KULJANI I VOLINJA 44 6 3 23 12

KOZIBROD 27 4 6 11 6

ZAMLAČA 25 9 6 5 5

GVOZDANSKO i dr. 57 37 12 4 4

DVOR 16 0 1 7 8

UKUPNO: 660 310 60 185 105

Izraženo brojem i postotkom za stanovnike Zrinskog Pounja:

Broj Hrvata u siječnju 1940. god. u Pounju: 2 441 stanovnik, od toga ubijeno 660 ili 27 %

Broj Srba 23.981, broj žrtava (iskazan 1946. god. prema ŽFT) 1.277 što je 5,3 %

Pri tome treba imati na umu da su srpski pobunjenici u nastaloj ratnoj situaciji osim pobune protiv neželjene hrvatske države naročito proveli genocidni plan prema hrvatskom narodu u hrvatskoj državi, gdje god su to mogli, a u kojoj su nesmetano živjeli u kraljevini Jugoslaviji sa privilegijama, a koja ih je čak i naoružala s planom uništenja Hrvata i stvaranja Velike Srbije. Taj žalosni genocid prema Hrvatima se vidi iz omjera poginulih hrvatskih vojnika (60) prema poginulim civilima (600) . Ta srpska strategija etničkog čišćenja se ponovila i u domovinskom obrambenom ratu. U Gvozdanskom je ostala još jedna hrvatska kuća.

Na kraju čovjek ostaje zbunjen. U glavi mi se vrti stotina pitanja. Tko, kako, zašto, koliko, dokle, kuda, što, gdje, kada, … ? Ne, neću otvarati pitanja. Ima svatko svoju glavu.

Gdje je danas HRT ?, pita me prijatelj. Ja šutim. Suzdržavam se pitati ga, na kolike si prenio važnost izlaska na izbore. Ne, neću izbore ni spominjati. Ima svatko svoju glavu … !

U Zagrebu, 31. siječnja 2023. godine. Sve vas srdačno pozdravljam!

Fotografije i tekst: J o s i p Horvat