U Domu Specijalne policije u Zagrebu, uspješno je završila tribina pod naslovom „Hrvatski jezik u iseljeništvu, kao ključno obilježje hrvatskog identiteta“. koja je održana u četvrtak, 6. srpnja 2023. godine.
Prisustvovao sam javnoj tribini i razmišljanje o jeziku proširio bih na matičnu zemlju, na državu Hrvatsku i rekao da je hrvatski jezik temelj hrvatske državnosti i nacije, temelj opstanka Hrvata i hrvatske države, a on je ugrožen.
Netko je u diskusiji rekao da je hrvatski jezik ugrožen od engleskog jezika. Ne, naš je jezik hrvatski ugrožen od nas samih, on je kontaminiran tuđicama, zbog bezakonja i nepostojanja zakona, zbog nekulture, pomodarstva, zbog novih pojmova, kontaminiran je danas engleskim, kroz povijest je bivao kontaminiran latinskim, njemačkim, talijanskim , turskim… ali jezik je uvijek ostao hrvatski jezik. Ne prijeti nam njemački ili engleski ili srpski jezik. Prijete hrvatskom jeziku budimo jasni i otvoreni država Srbija koja niječe postojanje hrvatskog jezika, pa i hrvatskog naroda, kako bi nas posrbila, a onda nam prijete i Njemačka i Engleska i svi drugi koji prihvaćaju srpske ideje kao da se radi o jednom jeziku, a kad je riječ o jednom jeziku onda to znači i o jednoj državi. Lakše je velikima imati pod kontrolom jedan veći kotao, a kako će se on zvati, zapadni Balkan, Nova Jugoslavija ili velika Srbija, velike ne smeta. Jer lakše je kontrolirati što se kuha u jednom kotlu nego u pet kotlova birati začine i paziti da negdje ne zagori, lakše je prevoditi dokumente na jedan jezik pa makar i na nepostojeći.
Po djelima ćete ih prepoznati! Dok srpska diplomacija ima strategiju, ima SANU program i upute, a nema srama uporno djeluje u svijetu preko diplomacije klevetama i lažima i preko pupovaca u Hrvatskoj, u čemu im pomaže Hrvatska šutnja. Ako šutiš, dakle slažeš se sa klevetom. A tko šuti. Narod ne šuti, narod mrmlja. Šute od naroda izabrani ili nametnuti predstavnici, na čelu sa europi i pupovcima, poslušnim premijerom i po njemu izabrani podobni i poslušni ministri i drugi. Tipično po uhodanoj socijalističkoj i komunističkoj praksi, drugovi vi mene predlažete, ali kako ću, ja o tome ništa ne znam, nisam to radio. Hajde, hajde, uvest ćeš se, pomoći ćemo ti, ti si naš, moramo ih imati pod kontrolom. Hajde, ako je babo umro, nije laž odnio. I uvede se on u posao, u igru. I red je organizaciji ostati vjeran i lojalan. Najvažnije je zadržati vlast. Mi smo ti antifašisti, a ti znaš koliko je našijeh izginulo za ovu vlast?!
Hrvatska je u Europskoj uniji, u NATO-u, a Srbija svijet uvjerava i uspijeva u diplomatskom protu hrvatskom ratu od Amerike i Kanade do Vatikana. Tako katedre hrvatskog jezika na nekim sveučilištima i uz pomoć i hrvatskih potpisa postaju katedre srpsko hrvatsko crnogorsko bosanskog jezika. Ah, koliko samo naziva za jedan te isti jezik!? Tako izabrana ne domoljubna već sebeljubna vlast svojim ‘ne djelovanjem’ iza sebe ostavlja teško popravljiva ‘ne djela’. A Srbija još nije član ni u NATO-u niti u Europi. Ona je na Balkanu. A gdje ćemo mi biti, kojim ćemo jezikom govoriti, kako će nam se država zvati kada Srbi pristanu na članstvo? Možda ćete pomisliti da ne volim Srbe. Ne, samo kažem da Srbi rade, jest, rade nečasno, ali mi za razliku čuvamo antifašistička dostignuća i časno šutimo. Ni mi u HŽD-u nismo bolji, šutimo, nikada ne pozovemo antife na obilazak grobišta, a oni to vole, pupovci idu ako treb i gdje nema žrtava!
Dolaze izbori i nameće se pitanje, hoće li narod shvatiti važnost izlaska na izbore, hoće li htjeti raspoznati žito od kukolja, domoljube od sebeljuba i jugoljuba i hoćemo li shvatiti da treba birati one koje mediji najviše grde!
Tribinu o našem jeziku hrvatskom otvorio je predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva gosp. Ante Beljo i predstavio prof. dr. sc. Sanju Vulić, koja je govorila na temu „Borba za hrvatski jezik kroz povijest“…
doc. dr. sc. Renatu Burai, govorila je na temu „Hrvatske izvandomovinske škole na području sjevernoameričkog kontinenta u 20. i početka 21. stoljeća“.
Ante Beljo govorio je o svom iskustvu kao osnivaču brojnih kulturnih i društvenih udruga na sjevernoameričkom kontinentu: „’Hrvatske škole u Kanadi’ od 70-tih godina do ‘Katedre za hrvatski jezik i kulturu’ uspostavljene 21. travnja 1988. na ‘University of Waterloo’, Ontario.“ Sve je to postignutu ljubavlju i marom iseljene hrvatske, a to gubimo nemarom domovinske hrvatske koja se hvali antifašizmom i drugim uspjesima.
A znamo da se ne živi samo o kruhu, nego i od riječi, …!
Tekst i fotografije: Josip Horvat
FOTO ALBUM
