U šumi Brezovica, 22. lipnja, bivši partizani opet će slaviti osnivanje tzv. Prvog sisačkog partizanskog odreda. Taj dan je u Hrvatskoj proglašen i blagdanom.
Međutim, oni koji su, pod vodstvom utemeljitelja i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana stvorili Hrvatsku državu i ovog će se puta pitati: kada i gdje je osnovan Prvi hrvatski oslobodilački odred, i zašto i taj dan nije blagdan, tim prije što smo zahvaljujući hrvatskim branitelji napokon – svoji na svome!
Ali, prigodom obilježavanja 22. lipnja – Dana antifašističke borbe svake godine ponavlja se ista pjesma. Naime, bivši partizani i njihovi simpatizeri tog dana najmanje govore o NOB-u, već i ovaj blagdan debelo iskorištavaju za obračun sa svojim neprijateljima, odnosno svima onima koji ne misle kao oni.
Ponovno ćemo gledati i slušati notorne ikićke i slične kako kukaju za maršalom Titom, crvenom zvijezdom i lažu i mažu kako se pljuje po NOB-u, kako se o tome ne uči u školama, kako su „oni“ stavljeni na marginu, a da nije bilo njih i prve puške koja je puknula i u šumi Brezovica ne bi (zamislite) bilo ni današnje Hrvatske!?
Inače, 22. lipnja 1941. trebali bi se barem sjećati i diljem bivših ostalih republika propale Jugoslavije, ali taj dan nitko ne slavi osim sljedbenici Tita u Hrvatskoj!
Također je interesantno da ovi iz šume Brezovica „ne priznaju“ hrvatski oslobodilački Domovinski rat te da nikada na ovakvim i sličnim skupovima ne kritiziraju srbijanskog i inog agresora ili bolje reći prave se da ne znaju tko je u ovom ratu bio žrtva a tko agresor.
Nu, koje se povijesno razdoblje najviše zamjera partizanima-komunistima, odnosno maršalu Titu? Pa, u prvom redu ono nakon II. svjetskog rata kad su vodili politiku (koju je kasnije preuzeo Milanović) „mi ili oni“. To će se vjerujete i ove godine čuti u šumi Brezovica. Bivši i sadašnji Titovi sljedbenici gdje god mogu nastoje prikriti zločine od 1945., pa sve do 1989.! Čitava Slovenija i Hrvatska prekrivena je masovnim grobnicama u kojima su poput zvijeri, zatrpavali čak i žive nevine ljude, a tim pretežno Hrvatima i Hrvaticama jedini je grijeh bio što nisu bili s njima, a poglavito to što bili – Hrvati. Tito je istina tu i tamo imao i dobrih poteza, to nitko ne poriče, ali on je kriv (i samo on) za smrt na stotine tisuća nevinih ljudi, što će reći da se njemu ne sudi zbog dobrih već dokazano loših (zločinačkih) strana.
U vrijeme komunizma kakvu smo učili povijest? Pogledajte enciklopedije koje je uređivao Miroslav Krleža, pa nam nađite u njima o Titovim zločinima u poraću, o jamama poput Jazovke ili pak o iznimnom velikom broju masovnih grobnica koje su iza sebe ostavili partizani-komunisti, s potpisom maršala!
Zašto djeca u školi ne uče partizansku strategiju osvajanja vlasti, koju je najbolje ocrtao Moša Pijade na prvom zasjedanju AVNOJ-a 1942.
„…potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti beskućnike, proletere… Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira…“ – kazao je Moša Pijade.
Osim toga, ne treba zaboraviti da je u razdoblju nakon rata, revolucionarni teror bio provođen po načelu „prikloniti ili ukloniti“.
Nakon 1945. partizani su ubijali „narodne neprijatelje“, civile i zarobljene vojnike, kao muhe, što još danas, da ti pamet stane, predstavlja vojnu i državnu tajnu.(Sic!) Ni jedan krivac tih zločina nikada nije bio kažnjen, čak niti okrivljen, a o tim i takvim zločinima nikada se nisu ni provodile istrage, već su se sustavno prikrivala grobišta.
Zašto se i to ne kaže u šumi Brezovica ili prigodom nekih drugih sličnih komemoracija?
Komunisti su, baš kao i danas drugarice poput ikićki sve svoje neistomišljenike jednostavno označavali pojmom narodni neprijatelji!
Sreća je što više nije 1945.-ta jer tada bi oni koji nisu „uz njih“ sigurno bili uz one koji leže bez imena u mnogim komunističkim grobnicama – Od Vardara pa do Triglava!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)