“I tako. Eto me i ovde, na dalekom Baltiku, ovde prije nisan nikad bija. Obilazak tri baltičke republike počeja san tako da san direkt s aerodroma u Vilniusu (Litva) otiša na Brdo križeva (Kryžiu kalnas) na sjeveru Litve, nedaleko od grada Šiauliai. To je poznato hodočasničko misto s tisućama, desecima tisuća križeva, od golemih do minijaturnih, koje ovde postavljaju ili ostavljaju vjernici. Tradicija potiče iz 14. stoljeća, od doba teutonskih vitezova. Jedan je nesritni otac postavija križ na brdo kad mu je umrla kćer, a onda se vratija doma i naša je – živu. Nakon toga hodočasnici stoljećima donose križeve na brdo, procjenjuje se da ih više od sto tisuća. Brdo križeva je stvarno fascinantan prizor, isplati se to potegnit vidit.

Ugodno san se iznenadija kad san na top poziciji, odma uz stazu koja vodi do vrha brda, ugleda pravi pravcati – hrvatski križ!

Prilično velik i impozantan križ, koji i danas dominira tim dijelom staze, postavile su prije par godina Crne mambe, na sredini je pločica s natpisom “Vjera u boga i hrvatska sloga”, a na gornjem kraku križa je mali metalni hrvatski grb, koji san s ljubavlju pomilova prstima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako neko od prijatelja na facebooku slučajno zna koga iz naše ekipe koja je postavljala taj križ, neka ga slobodno označi, da čovik u komentaru napiše par anegdota oko toga kako je križ postavljen. To me zanima, a nisan naša nigdi na internetu.

Pri dnu brda s druge strane vidija san i poveliki križ stanovitog Splićanina Filipa Čovića koji je prije 20 godina, ka šta vidite, zamolija Boga sve najbolje za svoju familiju. Priko toga križa hodočasnici su obisili novih dvista manjih križeva. Doduše, nešto se neobično dogodilo s riječi Croatia na njegovu natpisu, ali nadan se da su se našemu Filipu ispunile želje.

Lipo je ovde na Brdu križeva u Litvi, mirna i svečana atmosfera, plavo nebo, bili oblaci. Kryžiu kalnas.”

 

Robert Pauletić,

Poveznica: Facebook: https://www.facebook.com/robert.pauletic