Novosti

Sedma obljetnica smrti hrvatskog generala Slobodana Praljka dostojanstveno je obilježena u Zagrebu

U petak (29. studenoga 2024.)  navršava se sedma godina otkako je bivši načelnik stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) general Slobodan Praljak u sudnici Haškog suda, tijekom izricanja pravomoćne presude za ratne zločine nad muslimanima u srednjoj Bosni, iznenada, ispivši otrov iz bočice, počinio suicid. Preminuo je nedugo potom u bolnici gdje je iz sudnice prebačen helikopterom. Nakon što je presuda bila izrečena Praljak je rekao sucima koji su ga osudili: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.” A onda je primakao ustima bočicu sa smrtonosnom tekućinom i ispio je.

General Slobodan Praljak je zatražio sljedeće u oproštajnom pismu supruzi Kaćuši da ga se kremira na zagrebačkom Mirogoju – “Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju”.

Udruga Veterana 145. brigade Dubrava, članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba, Zagvozda, Splita i Zadra odali su Spomen na godišnjicu smrti generalu Praljku. Postavljen je križ koji su sa sobom donijeli Veterani domovinskog rata iz Splita, te smo zapalili svijeće na “Sunčanoj poljani” na Mirogoju.

 

Praljak je poželio sljedeće: “Ne želim ni groba ni pogreba, a moj pepeo prospite po Mirogoju”.

Bože    

Kad dođe pred tvoja vrata
izmučen čovjek sijede brade
zgužvani šešir noseć u ruci
primi našeg mučenog brata
milostiv budi njegovoj muci
Ključaru reci da odškrine malo
pokorno, mirno, tiho će ući
znaš da je i njemu stalo
skrušen biti u tvojoj kući
Ne sudi mu strogo zbog njegovih grijeha
previše kamenja bacano je na njega
ne slušaj obijest ciničnog smijeha
po zemlji što se sada razlijega
Sladostrasni smijeh obijesnog puka
bez časti, obraza, trunke sućuti
ispružena nek bude tvoja ruka
milostiv budi dok pred tobom šuti
Nije iz obijesti niti iz hira
niti iz mržnje prema žiću
istupio je iz vrtloga, vira
zemaljske himbe u ljudskom biću
Kad htjedne tebi nešto reći
stavi mu samo na usne prst
ja sam Bog reci, i sve znam
znam tvoju muku i tvoj krst
Pusti samo suzu nek kane
teška je, gorka i puna tuge
Neka na tvoj dlan pane
znoj sa čela tvojega sluge
Milosnu ruku stavi na grudi
ona što prašta, sve razumi
koja ne sudi kao ljudi
obijesni, pretili farizeji
Zadrigli besćutni snobovi
rukama prepunih oštrih ostiju
oni su ti obijeljeni grobovi
prepuni truleži i mrtvih kostiju
Povedi ga Bože u svoj raj
život je duga, bez ušća rijeka
reci mu ne, ne nije ono kraj
tvoja te vojska kod mene čeka
Slobodan Praljak 1945 – 2017

Laka Vam hrvatska zemlja generale!

Izvor: Facebook

 

Tekst pripremila: Jadranka Lučić

Fotografije: Udruga Veterana 145. brigade Dubrava/arhiva/, Josip Horvat /IBM/ arhiva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Odgovori