Prof. dr. sc. Zvonimir Paul Šeparović kao pravnik odgojio je mnoge generacije pravnika i napisao značajna djela posebno o ljudskim pravima i pravima žrtava, po čemu je poznat u svijetu i u nacionalnim razmjerima; kao profesor predavao je na svim kontinentima, a bio je i dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu, Međunarodno kazneno pravo specijalizirao na Max-Planck Institutu za međunarodno i strano kazneno pravo u Freiburgu, Njemačka, Kolnu i Berlinu. Viktimologiju specijalizirao kao Fulbrightov stipendist na CMS Sveučilištu u Warrensburgu, SAD.

Kao rektor Sveučilišta u Zagrebu vratio je na Sveučilište Katoličko bogoslovni fakultet kojeg su Bakarić i Žanko 1954. potezom pera izbacili sa Sveučilišta, rehabilitirao je one koji su bili prognani sa Sveučilišta, ukinuo je marksizam i predvojničku obuku kao obavezne predmete u sveučilišnoj nastavi i utemeljio Društvo bivših studenata Sveučilišta u Zagrebu.

Kao viktimolog čovjek koji se bavio žrtvom osnovao je Svjetsko viktimološko društvo (1979.), Jugoslavensko viktimološko društvo (1985.) i Hrvatsko žrtvoslovno društvo (1991.); priredio Peti svjetski kongres viktimologa u Zagrebu (1985.); objavio među prvima u svijetu i prvi i do sada jedini u bivšoj državi i u Hrvatskoj knjige na hrvatskom i engleskom jeziku o Viktimologiji – Studijama žrtve;

od 1998. organizirao je sedam hrvatskih žrtvoslovnih kongrese o čemu je uredio i objavio sedam zbornika radova na 5.067 strana;

HRVATSKI ŽRTVOSLOV I. (1998)

HRVATSKI ŽRTVOSLOV II. (2000)

DA SE NE ZABORAVI, Vukovar 2001. (2002)

O ŽRTVAMA JE RIJEČ, Zagreb, (2006)

O ŽRTVAMA U RATU I U MIRU (2008)

ŽRTVA ZNAK VREMENA (2011)

VRIJEME ŽRTVE (2015)

PAMĆENJE I POVIJESNA ISTINA O ŽRTVAMA (2018)

od 1984. kao direktor održava Međunarodne poslijediplomske studije o Viktimologiji u Intercentru u Dubrovniku;

od 2001. godine predaje na raznim sveučilištima u svijetu (Tokiwa, Kobe, Japan, Johannesburg, SA, Tilburg, Nizozemska, IUC Dubrovnik) na temu ŽRTVE MEĐUNARODNOG TERORIZMA.

Kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, zajedno sa predsjednikom Franjom Tuđmanom, dobio međunarodno priznanje i uveo Hrvatsku u članstvo Ujedinjenih naroda.

Kao ministar pravosuđa RH tužio pred Međunarodnim sudom pravde Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) zbog agresije i genocida i zatražio reparacije za ratnu štetu od 400 milijardi dolara.

Kao znanstvenik bavio se i objavljivao iz područja prava, kriminologije, socijalne patologije, viktimologije, migracija, ljudskih prava a u novije vrijeme posebno se bavi problemima bioetike. Autor je knjige

GRANICE RIZIKA, o pravnim i etičkim problemima suvremene medicine, Zagreb 1985. (najnovije treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje 1998. godine). Predstavljao Hrvatsku (uz Akademika Kaštelana) na UNESCO-voj međunarodnoj konferenciji u Parizu 1997. na kojoj je izrađen i prihvaćen nacrt UNIVERSAL DECLARATION ON THE HUMAN

GENOME AND HUMAN RIGHTS, koja je iste godine i usvojena na UNESCO-voj konferenciji. Kao Rezolucija 29 C/17, 11. studenog 1997. godine, kao ekspert sudjeluje u Svjetskom kongresu medicinskog prava i etike u Pekingu, Kina, 2008. godine. Član je Međunarodnog udruženja za medicinu i pravo i stalni suradnik-ekspert UNESCO-a za pitanja bioetike, te je pozivan na konferencije u Amsterdam 1999. i Berlin 2001. godine. Kao javni djelatnik utemeljio Hrvatsko nacionalno etičko sudište i postao njegovim prvim predsjednikom.

Kao mještanin Blata za svoje zasluge dobio je ZLATNI GRB BLATA NA KORČULI i objavio knjigu DUHOVNI I SVJETOVNI OBZORI BLATA NA Korčuli.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović uručila mu je odlikovanja i priznanja iz područja javnog djelovanja, a u prigodi obilježavanja Dana državnosti, dana 27. lipnja 2019.

Za izniman doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, te neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske odlikovan je Redom Ante Starčevića.

Posljednji put u javnosti pojavio se na predstavljanju knjige Diplomatski pečat – sasvim osobno, koje je organiziralo Sveučilište u Zagrebu 14. siječnja 2022.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prošlo je tri godine kako smo se oprostili od prof. Zvonimira Šeparovića. Bio je čovjek koji je suosjećao s tegobama malog čovjeka, njegovom boli i nesrećama. Razumio je što prolazi žrtva, zalagao se za njihova prava i pokušao pomoći, davao im podršku, ukazivao na nelogičnosti, na nepravdu, bio je veliki domoljub, borio se za ljudska prava. Borio se na pravo na život.

Poštovani profesore, vaš rad i sve što ste napravili i borili se u Hrvatskom žrtvoslovnom društvu pamtimo, nismo Vas zaboravili.

Neka Vam je laka hrvatska zemlja koju ste neizmjerno voljeli.

Tekst priredila: Jadranka Lučić