Čast nam je pozvati  Vas na prikaz knjige

MILE PEŠORDE

Sloboda, mir meju nami – Eurogledi

O knjizi će govorili: prof. dr. se. Vjekoslav Ćosić, Mile Pešorda, autor knjige

Dvorana Ogranka Matice hrvatske u Zadru.

Don Ive Prodana 1  četvrtak. 23. lipnja 2022. godine

Početak u i 18:30

Ogranak Matice hrvatske u Zadru

Mile Pešorda – SLOBODA, MIR MEJU NAMI – Eurogledi & Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku 1971.

Ogranak Matice hrvatske u Zadru predstavlja, u četvrtak 23.lipnja u 18.30 sati, Ulica don Ive prodana 1, iznimnu, polemičnu i od kritike visoko ocijenjenu knjigu Mile Pešorde SLOBODA, MIR MEJU NAMI – EUROGLEDU. O knjizi će govoriti prof.dr.sc. Vjekoslav Ćosić i autor

Mile Pešorda: SLOBODA, MIR MEJU NAMI – Eurogledi & Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku 1971.

Dvorana Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Don Ive Prodana 1
Četvrtak, 23. lipnja 2022. godine
Početak u 18:30

Iz recenzija rukopisa

Polemično, dosljedno i čitko štivo pro patria

Ovaj opsežan rukopis Mile Pešorde – istaknutoga hrvatskoga suvremenoga književnika, prevoditelja, urednika i javnoga djelatnika – u pet cjelina, uz dva-tri sa svrhom i posebnim značenjem pridodana „obrubna“ (uvodna i zaključna) teksta,obuhvaća brojne autorove kolumne objavljene u tjedniku za kulturu „Hrvatsko slovo“, kojemu je Pešorda jedan od osnivača i kojemu je nadjenuo ime. Riječ je formalno-žanrovski o feljtonu (podlistku), ali u mnogim slučajevima i o mini-ogledu, gdje pisac– ograničen brojem stupaca i redaka, redovito i kontinuirano u kratkim vremenskim razmacima (osobito je težka zadaća pisati pod „imperativom“ roka za predaju teksta, a biti uvijek zanimljiv, te je se mogu primiti tek vrstni pisci) reagira na književne, društvene, političko-ideološke, povijestne, nacionalne i opće pojave, fenomene, pojedince i skupine njih, raskrinkava ugroze za nacionalno biće, prostor i kulturu cijeloga domovinskoga, a ne samo današnjega državnoga hrvatskoga ozemlja.

Dakako, sada su tekstovi u novome kontekstu, pa ih čitamo (i) kao dionice cjeline u kojoj, uz ostale, ipak prevladavaju ovi predmetno-tematski slojevi: stanje hrvatske nacije: političko, kulturno, identitetsko… s obzirom na prošlost i povijest te njene refleksije u našemu vremenu; ideološka najprije podijeljenost hrvatskoga nacionalnoga bića, poglavito s razloga i iskustava svih totalitarizama 20. stoljeća, kojima je naš hrvatski narod (bio) izložen; navlastito raščlamba uvijek aktivne velikosrpske politike, nekada i danas, kada se očito rat protiv Hrvatske nastavlja drugim sredstvima na podlozi novih „memoranduma“, ali s konstantom četništva, agresivne retorike, teritorijalnih posezanja, medijskim prijetnjama i nasiljem s obližnjega istoka…; pitanje i sudbina Bosne i Hercegovine kao (i) hrvatskoga nacionalnoga prostora, položaj našega naroda nekoć i sada u njoj, toj „netipičnoj“, da se baš ne napiše nedovršenoj i/ili nefunkcionalnoj državi, gdje je novokomponirano „bošnjaštvo“ mahom negacija tamošnje kršćanko-katoličke tradicije i temelj mnogim povijestnim krivotvorinama, a uz velikosrpsku dejtonsku zlosilnu i zločinačku okupaciju uz blagoslov „međunarodne zajednice“ gotovo polovice tamošnjega teritorija, ono je i izvor majorizacije, manipulacija i svakovrstnih pritisaka na tamošnje Hrvate kao autohton, izvoran, dapače temeljni a sada najmalobrojniji narod današnje BiH.

Mile Pešorda obaviješten je intelektualac bogata životna iskustva, angažiran pisac izbrušena stila, odnjegovana hrvatskoga jezika i sintakse svojih u mnogome aktualnih rečenica, deklarirani vjernik koji zaziva na svakoga temeljne kršćanske vrjednote i tradicijske zasade katoličkoga svjetonazora i odgoja.

I kada se možda ne ćemo složiti s nekim njegovim ustvrdama i zaključcima, Pešordino kolumnističko štivo nukat će nas, upravo tada, na usredotočenost kakvu podrazumijeva angažirano dijaloško čitanje – naime, dijalog s temom i autorom. Mnogi redci ovoga rukopisa omogućit će budućim čitateljima (bez obzira na naraštajnu pripadnost i/ili obrazovni stupanj) spoznajnu pustolovinu na koncu koje se znatiželja utažuje otvorenim novim vidicima, čemu uvelike doprinosi autorova spremnost suočiti se s gorućim pitanjima trenutka – pojedinca, naroda i nacije… ili pak Riječi, i Umjetnosti općenito, u današnjemu planetarnomu košmaru.

Kjednu, svesrdno preporučujem za objavljivanje rukopis Mile Pešorde koji, i temom i formom, prepoznajem kao dobitak i novu vrijednost u hrvatskome književnome i kulturnome prostoru.

napisao: Dr. sc. Boris Domagoj BILETIĆ

Za dubinsko razumijevanje hrvatske društvene zbilje

Svrha je ove recenzije kratko ukazati na dvije iznimno važne povijesne i povjesničarske vrijednosne sastavnice sadržaja rukopisa Mile Pešorde.

Prvo, u svakome tekstu-kolumni Mile Pešorda je otvorio te briljantnom kratkoćom multidisciplinarno razložio i sintetički uokvirio jednu posebnu temu koja je bitna za dubinsko razumijevanje hrvatske društvene zbilje. To znači, da je svaka pojedinačna tema obrađena u dijakronijskoj vertikali koja pokazuje da svaka društvena aktualnost ima svoje neizostavne složene korijene u prošlosti i da će razumijevanje i odnos prema prošlosti i sadašnjosti nužno utjecati na budućnost. Na taj se način Mile Pešorda izravno suprotstavlja metodološkoj suludosti o nevažnosti prošlosti pa čak i sadašnjosti, koja je suludost prevladavajuća u suvremenom hrvatskom javnom prostoru te obezglavljujuća po hrvatske društvene i državne institucije. Istovremeno, 241 probrani tekst je međusobno isprepleten na niz različitih načina i razina, koji omogućuju cjelovitije – šire i dublje – uvide u vremensku, prostornu i tematsku hrvatsku zbilju, s kojima se rijetko susrećemo u, uglavnom krivotvorenim, prikazima s kojima je pretežito ispunjen javni govor u Hrvatskoj.

Drugo, tekstovi Mile Pešorde sadrže mnoštvo prešućenih ili javno zaboravljenih jednostavnih i složenih činjenica i citata za koje su navedene uputnice na povijesna vrela, što svim vrstama čitatelja omogućuje provjeru pouzdanosti podataka na kojima se temelje promišljanja i zaključci koje logički izvodi Mile Pešorda. Osim toga, sve vrste istraživača s područja hrvatske i europske povjesnice, jezika, kulture i drugih društveno-humanističkih područja i polja mogu u rukopisu Mile Pešorde pronaći polazišta i nadahnuća za provođenje daljnjih istraživanja, sukladno civilizacijskim i humanističkim načelima, kako bi se napokon pridonijelo objektivizaciji saznanja o intenzivno prešućivanoj i krivitvorenoj hrvatskoj zbilji.

Naznačenih vrijednosti rukopisa i općih načela u potpunosti je svjestan i Mile Pešorda, što se očituje u svakom pojedinačnom tekstu i rukopisu promatranom cjelovito. Uostalom, Mile Pešorda je na početnim stranicama knjige odabrao dvije znakovite poruke. Jedna je biblijska: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas“ ( Iv, 15: 12); a druga M. Heideggera: „Bit se istine odkriva kao sloboda.

napisao: Prof.dr.sc. Josip JURČEVIĆ

Izvorni prinosi povijesti hrvatskoga podlistka

Zanemarimo li „rubne“ godine, kada su napisani prvi i zadnji Pešordin tekst (1995. – 2012.), izlazi na vidjelo da je u jezgri rukopisa skupina tekstova napisanih u razdoblju 2007. – 2011. Tekstovi su objavljivani u redovitoj kolumni u tjedniku za kulturu „Hrvatskom slovu“. Riječ je, dakako, o kraćim tekstovima, sukladno zahtjevima kolumnističkog posla. No napisani su vrlo pregledno, jasno, nerijetko i duhovito. Već i sama književna kakvoća tekstova podupire zamisao o njihovu objavljivanju u cjelovitoj knjizi. U spomenutom razdoblju, kada Pešorda piše i objavljuje spomenute tekstove, u hrvatskoj zbilji posebno su prisutna dva procesa. Prvi cilja na reviziju hrvatske pobjedničke baštine iz razdoblja 1990. – 2000.godine. Sukladno tomu, opći hrvatski napor i žrtva radi postignuća političke slobode i državne samostalnosti imali bi biti moralno prijeporni, pa, stoga, i uklonjeni iz zone oblikovanja javnih politika. Drugi proces otvoreno podupire svojevrstni „uzmak od suverenosti“, ponajviše vidljiv u gospodarskoj zbilji i razgradnji strategijske svijesti nužne u jasnu definiranju temeljnih nacionalnih interesa. Oba procesa, poznato je, osnažuju brojne i nimalo bezazlene štetne posljedice, koje pogađaju na različite načine većinsku populaciju u hrvatskom društvu.

Suočen s takvim promjenama, a i sam pogođen njihovim štetnim učincima, Pešorda razvija autorsku praksu u kojoj se mogu razlikovati tri osnovna sloja. U prvom sloju Pešorda se predstavlja kao polemičan autor. Ne propušta, dakako, spomenuti ime na koje adresira polemični iskaz, ali vidljivo je kako mu to i nije prvom nakanom. Važnije mu je izložiti analizi i protimbi fenomen, događaj, i njegove štetne implikacije. Promatraju li se samo na toj razini Pešordini tekstovi doimlju se kao jedna vrst inventure suvremenosti, i panorama „usporedne povijesti“.

U drugom sloju Pešorda je već autor koji sugerira manje vidljive, ali strukturno važne, veze između događaja i fenomena o kojima piše i tijekova „duga trajanja“. Posebno je to uočljivo u komentarima o nastavcima srbijanske agresije „drugim sredstvima“. Premda je, naoko, riječ o posebnim događajima, Pešorda u nizu tekstova pokazuje kako se oni na strukturnoj ravnini ne mogu, a metodički i ne smiju, odvajati od općih obilježja srbijanske modernizacije u jezgri koje leže prodor na zapad i izlazak na jadransku obalu kao dugoročni i orijentirajući ciljevi. U tome se kontekstu „funkcionalizira“ i hrvatska jugoslavenska predaja, neovisno o polaznim intencijama. U trećem sloju Pešorda čitatelju „nudi“ širu interpretacijsku perspektivu, koja nadmašuje ovdje/sada redukcije, inače česte u značenjskim preinakama brojnih javnih događaja u hrvatskom društvu. Pešorda podsjeća na dva obvezujuća „viška“. Prvi se očituje u općim vrijednostima, navlastito vrijednostima s korijenom u kršćanskim vrlinama i kršćanskoj obzirnosti. Drugi se očituje u europskim pravilima koje hrvatska kultura baštini kao navlastitu osnovu. U interpretacijskom zrcalu što ga omeđuje takva perspektiva, značenja brojnih događaja i postupaka zadobivaju, po pravilu, manje očekivana, a nerijetko, i iznenađujuća svojstva.

Promatraju li se na tom tragu, pojedine Pešordine tekstove dopušteno je čitati kao izvorne prinose povijesti hrvatskog podlistka, književnog žanra koji je, poznato je, u praksi, modernih hrvatskih književnika nerijetko bio najbolji i kolikoćom i kakvoćom.

Budući da je Pešordin rukopis sastavljen od tekstova koji izvješćuju i izlažu kritici i kulturne i društvene i političke događaje i fenomene, razložno je očekivati da će, objavi li se, dotična knjiga privući raznoliku čitateljsku publiku, u rasponu od zainteresiranih profesionalaca u javnim službama, prijeko studenata i osoba s boljom naobrazbom, do tzv. „običnih“ čitatelja, zainteresiranih za događaje, barem neke, koji su se zbili u njihovu blisku okolišu. Drugačije rečeno, razložno je očekivati da će knjiga, objavi li se, probuditi čitateljski interes među različitim skupinama te da neće ostati „upokojena“ u skladištu.

napisao: Prof. dr. sc. Ivan ROGIĆ NEHAJEV

Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik i istaknuti intelektualac.

Mile Pešorda je gimnaziju završio u rodnim Grudama, uz rub plodnoga Imotskoga polja, a studij romanistike, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10)diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju “Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže”. Godine 1971-1972. bio je voditeljem demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva te zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu, a od 1979. do 1990. godine kao nakladnik, izdavačka kuća “Veselin Masleša” u Sarajevu, kada je objavio i uredio preko tristo knjiga: Među tim naslovima bile su pjesme F.Pessoe, P.Celana, A.Sidrana, Cz. Milosza,Z.Herberta, N.Šopa, D.Maksimović, M.Suška, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića i Milana Kundere, zbog čega je g. 1984. javno politički difamiran kao “kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije” (Mihajlo Lalić).
Na velikomu skupu mladeži u Imotskomu,na dan 1.ožujka 1967.,zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina,ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnostnik dr. Miloš Žanko,najviši gost “Općinske konferencije Saveza Omladine Hrvatske – Imotski”. U svibnju 1968. Pešorda je pokrenuo, uredio i izdao prvi broj revije Ogledalo, koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. svibnja 1970. godine, u subotu, u Grudama i završenih 31. svibnja 1970. u Drinovcima. Zagovornikom je građanskih prava i sloboda, inicijator i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika povijesne Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971.

Prvi je uputio javni poziv na obnovu HKD Napredak u Sarajevu, 7. srpnja 1990.. Četiri godine, od 1990. do 1994., Pešorda je bio lektor-predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a g. 1990.-1994., glavni urednik u “A. G. Matošu” Samobor-Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Govorio je u Zagrebu, 28.travnja 1995., na predstavljanju povijesnoga prvoga broja “Hrvatskoga slova”, u kojemu je inače bio objavljen veliki razgovor, koji je s hrvatskim književnikom i akademikom Petrom Šegedinom vodio Mile Pešorda kao zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost.Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima,u više europskih država. U SAD-u je boravio g.1988.kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. osnovao Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES), koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i BiH u ratu za slobodu. U Parizu je, 3. i 4. veljače 1992., bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenoga simpozija “Les destins des nations de l’ex-Yougoslavie” (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanog pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske.Ujesen 1992. sa srpskih okupacijskih položaja ciljano je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.

Bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu od 1999. do 2000. i sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine, kada je na Muzičkoj akademiji govorio o pjesništvu Paula Celana. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Na političke optužbe i klevete ideologa jugoslavenstva Predraga Matvejevića, člana neokomunističke Šuvarove stranke SRP-a u Zagrebu (koji je ujesen 2001. zahtijevao “sud stroži od Haaškoga tribunala” za nekolicinu hrvatskih i srpskih književnika a poimence za Dobricu Ćosića, Anđelka Vuletića, Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora,Matiju Bećkovića, Rajka Petrova Nogu i još neke pisce,[1] optužujući Pešordu u zagrebačkom “Jutarnjem listu” 10. studenog 2001. kao “odgovornoga za zločine u BiH”, “kvislinškog pisca”, “kolaboranta fašizma”, “sarajevskoga talibana” i sl.[1]), odgovorio je demantijem u tjedniku “Fokus” (“Matvejevićev verbalni atentat na Pešordu”, Fokus br.81., str.2., Zagreb, 29.11.2001.) i tužbom koja je završena 2. studenog 2005., samo nekoliko dana prije apsolutne zastare, presudom Općinskoga suda u Zagrebu kojom je Predrag Matvejević osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine za zločin klevete i uvrede.[2] Presudu su osudili Srpska informativna mreža – Beograd, Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, predsjednica stranke HNS Vesna Pusić, a tadašnji je premijer Ivo Sanader i predsjednik vladajuće stranke HDZ, u specijalnoj izjavi za HTV-dnevnik, već 4. studenog 2005. podržao osuđenoga klevetnika i napao nepravomoćnu presudu Općinskoga suda u Zagrebu. Osuđeni je Matvejević odbio uložiti žalbu i za medije izjavljivao da ne priznaje ni sud ni presudu pokrenuvši protiv presude i Pešorde novu kampanju internacionalnih razmjera. U svibnju 2010. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio zahtjev, inače bez presedana, glavnoga državnoga odvjetnika Državnoga odvjetništva RH da poništi pravomoćnu presudu Matvejeviću i potvrdio njezinu zakonitost[3].Profesor emeritus dr.Zvonimir Šeparović,bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu,viktimološko-juridički je osvijetlio sankcionirano Matvejevićevo zlodjelo klevete, u svom eseju “Kleveta je ozbiljan zločin”,u kulturnom tjedniku Hrvatsko slovo br.791.,od 18.06.2010.Golemi su odjek u javnosti dobili članak Darka Kovačića “Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike”, u zagrebačkomu tjedniku Fokus od 11.11.2005. i politološki esej prof.dr.Zdravka Tomca “Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta” (Fokus od 25.04.2008.).Na ponovljeno Matvejevićevo zlodjelo klevete,počinjeno u talijanskom dnevniku CORRIERE DELA SERA 13.05.2011.,Pešorda je uzvratio novom tužbom i otvorenim pismom javnosti o Matvejeviću koji “ubija istinu, kleveće Hrvate i Hrvatsku” i “dezinformira talijansku javnost o biti velikosrpske invazije na hrvatske zemlje i narod zapadno od Dunava i Drine”(Hrvatsko slovo br.893.,Zagreb,01.06.2012.)

Pešorda je član: Matice hrvatske od 1970., Društva pisaca BiH od 1972., društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, HKD Napredak, Udruge Hrvatska-Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine od 2000.

Nagrade

• 1970. je dobio nagradu prvih “Šimićevih susreta” u Drinovcima za pročitanu pjesmu “Tužbalica”;
  • 1972. je dobio nagradu izdavačke kuće “Svjetlost” u Sarajevu za knjigu pjesama “Život vječni”;
  • 1976. je dobio godišnju nagradu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu za komentar “Zašto šutnja?”;
  • 1981. je dobio godišnju nagradu za najbolju knjigu Književne omladine Bosne i Hercegovine za pjesničku knjigu “Slušam tvoj glas”;
  • 1996. dodijeljeno mu je najviše državno odlikovanje Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2007. je dobio 1. nagradu Dubravko Horvatić, za poemu “Baščanska ploča”, objavljenu u Hrvatskom slovu 2006. godine.
  • 2009. je dobio godišnju Nagradu Antun Branko Šimić za knjigu “Baščanska ploča, poema”.

izvor biografije: http://dhk.hr/

foto: osobna arhiva Mile Pešorda