Imao sam mogućnost iz blizine doživljavati radosti i tuge „Svete zemlje“ proučiti ih i opisati u knjizi „S ljudima, prirodom i Bogom u Izraelu i Palestini“. Bio sam zahvalan za blage primjedbe, ali i za pohvale za te zapise sa židovske i s palestinske strane.
Piše: FRA ŠIMUN ŠITO ĆORIĆ s_coric@bluewin.ch
Krvavo more povijesti trebala je 1947. konačno zamijeniti modra bonaca, kad su nakon stoljeća turskih vremena pa britanske kolonijalne vlasti nad Palestinom, UN i velike sile odlučile „povesti dva naroda u dvije države na put mira“. To ni do danas nije učinjeno za palestinsku djecu i njihovu Palestinu. Otad su stotine i stotine tisuća Palestinaca protjerani iz svojih domova, mnogi kao djeca, te su pod izbjegličkim šatorima već postali djedovi i bake ili su kraj njih već u grobljima. Prema izvješću iz Biblije (Jš, 1,1 – 12.24), Židovi su pod vodstvom Jošue u 12. st. , prije Krista osvojili Palestinu, masakriravši desetke tamošnjih kraljeva i njihovih plemena, sravnivši sa zemljom njihova naselja „te nitko živ ne ostade niti uteče“. Zapovjedio je da jedino uzmu „srebro, zlato i tučano i željezno posuđe“. S vremenom su i sami postali žrtva i rastjerani od drugih osvajača. Otada do danas u Palestini se stalno ponavljaju teška krvoprolića. Uzalud je onaj slavni Židov iz Nazareta upozoravao „Tko se mača hvata, od mača i gine“. Ujutro 7. listopada ove 2023. militantna islamistička skupina Hamas, provalivši iz svoga „zatvora“ Gaze u koju je na 40 km dužine i 14 km širine nabijeno 2,3 milijuna Palestinaca pod strogom izraelskom kontrolom, učinila je stravičan zločin ubivši oko 1 200 Židova te uzevši oko 250 talaca.
TISUĆE STRADALE DJECE, ŽENA I STARACA
A onda je nastupila ne prema zakonima biblijskih knjiga Staroga zavjeta osveta „oko za oko, zub za zub“, nego dvadeset i više puta strašnija izraelska osveta nad ljudima i imanjima. U Pojasu Gaze do 22. studenoga ruševina je više nego igdje, a oko 13 300 osoba ubijeno je u izraelskim bombardiranjima, od čega više od 5 600 djece. Glasnogovornik UNICEF-a James Elder, opisujući situaciju u Gazi kao „recept za katastrofu“ zbog pojave zaraza i bolesti, ističe da „u gusto naseljenim mjestima posvuda su fekalije“. Katolički tjednik upozorava: „I dok se sav normalan svijet skandalizira na ovom odmazdom, stanovnici Gaze suočavaju se sa svakodnevnim terorom izraelske vojske, koja bjesomučno granatira civilne ciljeve poput kvartova, bolnica, škola…“ Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres uzalud upozorava: „Gaza postaje groblje za djecu, a palestinskom narodu prijeti genocid.“ Jordanska kraljica Rania dodaje: „Samo želim podsjetiti svijet da palestinske majke vole svoju djecu jednako kao i bilo koja druga majka na svijetu.“ Izraelsko ukidanje stanovništvu Gaze hrane, vode, struje, liječničke brige dodatno zaoštrava arapska stajališta prema Izraelu. Oglašava se i papa Franjo: „Ponavljam apel za oslobađanje talaca i snažno zahtijevam da djeca, bolesnici, starci, žene i svi civili ne budu žrtve sukoba u Gazi.“ Šalje mi prijateljica iz New Yorka video o prosvjedu njihove udruge „Židovi za mir“ sloganom nakon Holokausta „Nikad više nikome, nikad više je sada“, a što aludira na metode nacista. To čini i zluradi Putin uspoređujući Gazu s opsjedanjem Staljingrada… „Izrael koristi smrtnu kemikaliju bijelog fosfora iznad Gaze i Libanona“, vapi Amnesty International. I sam Josep Borrell iz EU-a ističe: „Moralna snaga da osudimo jednu stvar dopušta nam, ali i obvezuje, da osuđujemo drugu, izvršenu na drugome mjestu, od strane drugih.“ U tom duhu govori i slovenska antropologinja Svetlana Slapšak: „Priznati da je zločin to što se događa u Gazi ne i znači biti antisemit. Današnja vanjska politika Izraela je takva da je i jedna riječ protiv izraelskoga militarizma dovoljna da budete osuđeni.“ Predsjednik Milanović ističe da „Hrvati ne moraju šutjeti i trpjeti svakakve poteze izraelske vlade bez ikakve odgovornosti“. Sve to upućuje na opasnu budućnost u regiji u kojoj živi osam milijuna Židova među petsto milijuna Arapa. Nimalo ne sluti na dobro što su se sada ujedinili u mržnji prema Izraelu.
Ali nikakve koristi od svega toga. Ono što Amerika dopušta Izraelu, ne dopušta nikome drugome. Najgore je da Izrael Palestincima ne daje nikakvu nadu za zemlju u kojoj bi mogli imati pozitivnu ulogu. U Gazi je (bilo!) oko 3 500 kršćana. Jeruzalemska pravoslavna patrijaršija priopćila je da su izraelske snage bombardirale crkvu sv. Porfirija u Gazi, gdje su kršćani i muslimani tražili utočište. Izvršili su i pokolj u bolnici baptističke crkve Al-Ahli. Odgovor kršćanskoga svijeta i svih sila na ove zločine trebao bi biti – pravedni mir bez ikakva nasilja, uz suosjećanje i razumijevanje prema židovskome narodu i njegovu pravu na suverenu i konačno demokratsku državu i jednako tako prema palestinskome narodu i njegovu pravu na suverenu i demokratsku državu. Pa da konačno sva djeca na Bliskom istoku imaju nepomućeni osmijeh kao ono Dijete iz mističnoga mira betlehemskih jaslica!