Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin
U znak sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća pogubljenih na grobištu Leš, stradale i poginule u ratovima i progonima vlasti u doba diktatura i totalitarnih režima XX. stoljeća, za žrtve među kojima su bili stanovnici i župljani župe Sedam žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa Kotoriba, održana je komemoracija u nedjelju 26. svibnja 2024. godine.
Kiša koja je na sjeveru Hrvatske pa i u Kotoribi, neumorno lila tijekom noći, a nije prestajala ni ujutro na sam blagdan Presvetog trojstva neke je obeshrabrila na dolazak u ovu, uz Donju Dubravu, najistočniju župu u Međimurju gdje je održana komemoracija kako je i najavljeno.
U prvom dijelu komemoracije, s početkom u 9 sati, vlč. Ivan Kljunić, župnik župe Kotoriba, u župnoj crkvi predvodio je misno slavlje i održao prigodnu propovijed. Euharistijsko slavlje ovaj puta uzveličala su dva zbora, zbor odraslih na koru predvodio je orguljaš Damir Kadija, a Dječji zbor župe, koji je bio smješten uz svetište u istočnom dijelu lađe crkve, vodila je učiteljica Klaudija Vidović.
Na početku drugog dijela komemoracije, koji je održan kod spomen križa postavljenog nedaleko od grobište Leš, kod pruge, u međuvremenu i kiša je nešto popustila, u uvodnom dijelu hrvatsku himnu Lijepa naša domovina otpjevao je zbor odraslih nakon čega je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća.
U ime obitelji žrtava, Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava i Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba vijenac su položili i svijeće zapali Dragica Markan[1], Zrinka Martinić i Stanko Cecelja. Izaslanstvo općine Kotoriba predvodili su načelnik Dario Frišćić i vijećnik Zoran Radmanić, a u ime Udruge branitelja HOS-a Međimurja svijeće su zapalili Josip Sermek i Josip Kolarić.
Zahvalu Općini Kotoriba na pokroviteljstvu komemoracije uputio je Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobište, kao i zboru župe Kotoriba na današnjem i svim prijašnjima sudjelovanjima spomenima na žrtve u Kotoribi, a u kojem zbor pod vodstvom orguljaša Damira Kadije sudjeluje od postavljanja spomen križa 12. srpnja 2009. godine. Predsjednik Društva potom je pozvao sve koji su u mogućnosti i na sudjelovanje u komemoracijama i danima sjećanja na žrtve, a koje će se redom održavati u bližoj i nešto udaljenijoj okolici. Spomen na žrtve grobišta Macelj biti će iduće nedjelje, 2. Lipnja 2024., a potom je, 16. lipnja, komemoracija za žrtve grobišta Pancerica[2] u župi Križovljan i općini Cestica. Povodom godišnjice smrti vlč. Vilima Cecelje spomen na žrtve 3. srpnja održat će se u župi Sveti Ilija, a potom je na drugu subotu u srpnju komemoracija za žrtve grobišta Ksajpa u Šenkovcu kod Čakovca nakon čega je, u spomen na mučeničku smrt vlč. Matije pl. Žigrovića, ubijenog 1943. i bogoslova Izidora Bistrovića ubijenog u vojsci 1969. godine, u župi Gornje Jesenje spomen na žrtve spomenute župe.
U završnom dijelu komemoracije uslijedila je molitva za žrtve grobišta Leš, a potom je zbor župe Kotoriba otpjevao pjesmu Rajska Djevo kraljica Hrvata.
Prije zajedničke fotografije svih sudionika komemoracije Franjo Talan je napomenuo da je autor pjesme Rajska Djevo, kraljice Hrvata, svećenik o. Petar Perica, a kojeg su partizani ubili po ulasku u Dubrovnik na otočiću Daksa, 25. listopada 1944. godine. Hodočašće u spomen na žrtve Dakse Društvo za obilježavanje grobišta organiziralo je u nekoliko navrata (više na: https://viktimologija.com.hr/wp/franjo-talan-osvrt-na-dvodnevno-hodocasce-u-dubrovnik/ op. F.T.), a u planu je i ove godine te pozvao sve koji su u mogućnosti priključiti da se odazovu.
Ovogodišnja komemoracija kod spomen križa za žrtve grobišta Leš trajala je petnaestak minuta, a nakon snimke zajedničke fotografije kiša je pojačala te smo pod krovom tržnice Kotoriba nastavili razgovor na temu očuvanja uspomena na žrtve i stradanja.
Na spomen križu žrtava grobišta Leš stavljena je nova pločica, a na povratku svijeće zapaljenje i na grobu Roma u Draškovcu i u spomen na 14 ljudi stradalih 1953.
Natpisna pločica na spomen križu postavljena 12. srpnja 2009. godine bila je oštećena, a upisani tekst gotovo nečitljiv te smo dali napraviti novu pločicu na kojoj je otisnuto: Grobište „Leš“ – Kotoriba. U spomen nevinim žrtvama komunističkog terora ubijenim nakon oslobođenja Međimurja 1945. godine. Postavljeno 12. srpnja 2009. godine. D.O.G.R.P.Ž.[3]
Spomen križ za žrtve grobišta Leš Kotoriba postavljen je u nedjelju 12. srpnja 2009. godine. Potom su se komemoracije vezale uz Dan državnosti, a posljednjih godina u dogovoru sa župom i općinom Kotoriba održavaju u nedjelju uoči Dana državnosti, pa je tako bilo i ove godine.
Iako je kiša i dalje nemilice padala spomen pločici ipak smo odlučili postaviti, a to je u prisutnosti Josipa Horvata, Josipa Sermeka i Franje Talana, učinio Josip Kolarić. Kako su se na istom mjestu našle tri osobe imenom Josip za uspomenu snimili smo i tu fotografiju, a potom smo se oprostili od naših domaćina te krenuli prema Prelogu.
Od strane Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba doputovali su Zrinka Martinić, a od strane Društva s varaždinskog područja došli su Stanko Cecelja i Franjo Talan.
Kako je Društvo za obilježavanje grobišta pred 12 godina podržalo i pomoglo članovima udruge Roma „Za Bolje sutra“ da se na grob stradalih Roma postavi spomen križ, a koji je 3. srpnja 2012. godine blagoslovio mons. Josip Mrzljak, uputili smo se na groblje u Draškovec i na grobu im zapalili svijeću ( više na https://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/u-draskovcu-otkriveno-spomen-obiljezje-stradalim-romima-bajasima/1736), a potom smo put nastavili prema Prelogu. .
Završna postaja našeg nedjeljnog posjeta Međimurju, nakon Kotoribe i Draškovca, bilo je spomen područje kod kapele Svetog Huberta u Otoku, a koje je postavljeno u spomen na 14 ljudi koji su se u rijeci Dravi utopili 13. rujna 1953. godine. Više o tome može se vidjeti na: https://laudato.hr/Novosti/Hrvatska/Sjecanje-na-tragicno-utapanje-14-ljudi-1953-godine.aspx
Zapisao po dolasku s komemoracije, u nedjelju, 26. svibnja 2024. godine
Franjo Talan, dopredsjednik HŽD-a, predsjednik Društva
Fotografije snimili Josip Horvat i Franjo Talan
Za objavu na portalu https://viktimologija.com.hr pripremila Jadranka Lučić /
[1] – Dragica Markan rođena Siladi – U poratnim progonima Dragica je ostala bez oca Ivana Siladi, a potresna svjedočanstva o tome, kao i poginulim žiteljima župe Kotoriba stradalim u Drugom svjetskom ratu i poraću iznijela je 1. listopada 2016. godine u Varaždinu na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu, održanim pod pokroviteljstvom biskupa, mons. Josipa Mrzljaka više na https://viktimologija.com.hr/wp/zbornik-radova-sedmog-hrvatskog-zrtvoslovnog-kongresa-pamcenje-i-povjesna-istina-o-zrtvama-2/
[2] – Komemoracija za žrtve grobišta Pancerica održavaju se od lipnja 1995. godine
[3] – Temeljem Statuta Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000. te godine skraćeni naziv udruge je DOGRPŽ.