Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin

Temeljem usvojenog programa rada za 2025. godinu, a koji je usvojen na godišnjoj skupštini Društva održanoj 9. veljače 2025., u dogovoru s vlč. Vladom Borakom, župnikom župe Pohođenja Blažene Djevice Marije Višnjica određeno je da se 11. svibnja, na Majčin dan, kako je to za života godinama na Bleiburškom polju činio i vlč. Vilim Cecelja, održi komemoracija za sve žrtve stradale na križnim putovima 1945., poginule u ratovima XX. stoljeća i progonima diktatura i totalitarnih režima među kojima je i šezdesetak žitelja župe.

Komemoracija je održano pod pokroviteljstvom grada Lepoglava, a započela je spomenutog dana okupljanjem ispred groblja u Višnjici u 9,45 sati.

U deset sati uputili smo se do groba desetak žrtava grobišta šume Belaš ekshumirane 2017. i pokopane 9. rujna 2018. godine, a sjećanje na žrtve i stradale započelo je hrvatskom himnom Lijepa naša domovino koju je izveo zbor župe Višnjica (voditelj zbora Zlatko Job).

U ime Ministarstva hrvatskih branitelja vijenac je položila i svijeće zapalila Kristina Vešligaj, izaslanica potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Tome Medveda, a priključio se i Marijan Škvarić, gradonačelnik grada Lepoglave. U ime obitelji stradalih, Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Društva za obilježavanje grobišta vijenac su položili i svijeće zapalili Vladimir Horenec, Franjo Črep i Josip Kočet, a pridružili su im se i župljani župe.

Zahvalu zboru na izvođenju himne i izaslanstvima na položenim vijencima i zapaljenim svijećama uputio je predsjednik Društva Franjo Talan, a potom su se prigodnim riječima nazočnima obratili; gradonačelnik Marijan Škvarić i izaslanica potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Tome Medveda, Kristina Vešligaj.

Predsjednik Društva potom je podsjetio da su se u proteklom razdoblju komemoracije  održale u Novoj Vesi i Štrigovi, a 23. ožujka 2025. održan je 16. križni put grobištima Varaždinske biskupije za kojeg je od Čakovca do Kipišća obiđeno 14 lokacija spomen na žrtve,. 27. travnja spomen na žrtve bio je u Svetom Iliji, a izaslanstvo Društva je 8. svibnja položilo vijenac i zapalilo svijeće za žrtve u Zagrebačkoj Dubravi, na lokaciji Ljubijska 58 nakon čega je u crkvi Svetog Jeronima prisustvovalo misi koju je, za žrtve partizanskih likvidacija grada Zagreba predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebačke nadbiskupije.

Prema do sada poznatim podacima s područja župe Višnjica evidentirano je šezdesetak žrtava Drugog svjetskog rata i poraća, a s područja grada Lepoglave evidentirano je 229 žrtava među kojima je i jedan stradali pokopan na Domobranskom groblju u Dubrovniku. U narednom razdoblju u organizaciji Društva komemoracije će se održati; 25. svibnja za žrtve grobišta Leš u Kotoribi, 8. lipnja za stradale na Pancerici u općini Cestica, a spomen na žrtve Bleiburga i križnih putova 1945. održat će se i na ostalim mjestima pa kome je moguće neka se sjećanjima priključe, rekao je Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava  te zahvalio svima na dolasku i njegovanju sjećanja na žrtve i stradanja.

Na kraju prvog djela nedjeljne komemoracija i sjećanja na žrtve ubijene pred 80 godina u šumi Belaš vlč. Vlado Borak predvodio je molitvu, a potom smo se uputili do župne crkve gdje je s početkom u 11 sati služena misa.

Misno slavlje predvodio je i održao prigodnu propovijed vlč.  Vlado Borak, višnjički župnik, a svečanom ozračju doprinio je zbor župe koji je na orguljama pratio Goran Hiržin.

Na kraju mise vlč. Vlado Borak je svim majkama čestitao Majčin dan, a potom je sve goste koji su iz udaljenih krajeva pristigli na komemoracija pozvao na druženje koje je priređeno u obnovljenom domu DVD-a Višnjica.

Povod da se komemoracija održi baš u župi Višnjica je 80. obljetnica masovnih pogubljenja, a koja su se događala u danima po završetku Drugog svjetskog rata na predjelu šume Belaš. Inače šuma Belaš nalazi se podno Ravne Gore, južno od ceste Donja Višnjica Cvetlin, a grobište je od strane Istraživačkog središta Varaždin Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava evidentirano u svibnju 1998. godine.[1] Prema kasnije prikupljenim svjedočanstvima i izjavama svjedoka, braća Kukret odvedena su iz rodnog sela 11. svibnja 1945.[2]

Radovi na ekshumaciji žrtava šume Belaš izvedeni su od 6. do 14. studenog 2017. godine, a posmrtni ostaci deset žrtava potom su pokopani na groblju u Višnjici, 09. rujna 2018. godine. Misu zadušnicu i obred ukopa predvodio je mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, a na čelu sprovoda koji je nakon mise krenuo prema groblju bio je križ na kojem je pisalo „Ovdje počiva 10 nevinih žrtava komunističkog režima 1945. – šuma Belaš Višnjica“. Izvješće o ukopu posmrtnih ostataka žrtava grobišta Belaš nalazi se na:

https://branitelji.gov.hr/vijesti/posljednji-ispracaj-zrtava-drugog-svjetskog-rata-i-poslijeratnog-razdoblja/2114 i https://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/u-visnjici-dostojno-sahranjeni-posmrtni-ostaci-ubijenih-1945-godine-u-sumi-beles/34504

 

Od strane Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin ovogodišnjoj komemoraciji bili su prisutni: Mira Cepanec, Milena Kolmačić, Stanko Cecelja, Franjo Črep, Vladimir Horenec, Miroslav Kocijan, Josip Kočet i Franjo Talan…

Po povratku s komemoracije, zapisao Franjo Talan, dopredsjednik HŽD-a, predsjednik Društva

Fotografije snimili Miroslav Kocijan i Franjo Talan

Za objavu na portalu HŽD-a pripremila Jadranka Lučić

[1] _sastavljeni upisnik grobišta za grobište Belaš Donja Višnjica s prikupljenim izjavama i fotografijama poslan je u Središnjicu Komisije u Zagreb.

[2] – Među žrtvama poratnih likvidacija na predjelu šume Belaš u Višnjici bila su i braća Đuro (1920. – 1945.) i Franjo (1922. – 1945.) Kukret, sinovi Andrije (1892. – 1971.) i Drage (1899. – 1966.) Kukret, rođene Huđek, a koje su partizani koloni zarobljenika koje su 11. svibnja 1945. godine vodili kroz naselje Črešnjevo (Črešnjevo je u župi Sveti Ilija, općina Beretinec, Varaždinska biskupija i županija op. F.T.), te ih po dolasku u Višnjicu poubijali. U potragu za sinovima dao se otac koji je masovnoj grobnici pronašao sinove. Tijela im je iz jame izvadio, stavio ih na zaprežna kola i dovezao kući u Črešnjevo te su isti pokopani na groblju Svetog Mihaela u rodnom selu.