Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin

POZIV NA SVETU MISU ZADUŠNICU

Kojom Vas, povodom 83. obljetnice mučeničke smrti vlč. plemenitog Matije Žigrovića (Kalinje 8. 2. 1886. – 17. 7. 1943.), župnika u župi Gornje Jesenje, pozivamo na Svetu misu zadušnicu za žrtve ratnih i poratnih stradanja poubijane u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i poginule, stradale i ubijene od totalitarnih ideologija XX. stoljeća, i poginule u Domovinskom ratu, a koje će se održati
u nedjelju 12. srpnja 2026. godine.

Program – Krapina – Gornje Jesenje

9,45 – 9,55 – Krapina ispred ulaza u groblje – okupljanje
10,00 – franjevačka grobnica u koju je ukopan i mučenik vlč. Matija pl. Žigrović – polaganje vijenca, molitvu predvodi vlč. Siniša Blatarić, župnik
10,30 – odlazak iz Krapine za Gornje Jesenje
10,45 – 10,55 prostor pred ulazom u župnu crkvu Gornje Jesenje – okupljanje
11,00 sati – župna crkva sv. Ivana Krstitelja – misa zadušnica za vlč. Matiju pl. Žigrovića, bogoslova Izidora Bistrovića (1949. – 1969.), poginule župljane i ostale žrtve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima XX stoljeća – predvodi vlč. Siniša Blatarić, župnik

Oko 12,00 – G. Jesenje – kod Marijinog kipa i spomen ploče žrtvama župe – molitva

Matija pl. Žigrović rođenje 8. veljače 1886, mjesto rođenja Kalinje – Sv. Ivan Zelina. Za svećenika gaje zaredio nadbiskup Antun Bauer, 24. ožujka 1912. godine. Bio je kapelan u Stupniku i Grubišnom Polju, a za vrijeme Prvoga svjetskog rata četiri je godine proveo na ratištu kao vojni svećenik. Poslije toga bio je kapelan u Turnašici i Mađarevu, a zatim je imenovan župnikom u Kostelu. Posljednjih 10 ak godina života proveo je kao župnik u Gornjem Jesenju. Sa župnog dvora odveden je od partizana 17. srpnja 1943. godine, mučen i ubijen, a tijelo su mu bacili u rječicu Krapinčicu. Iznakaženo tijelo župnika ubrzo je pronađeno te je pokopan u franjevačku grobnicu na groblju u Krapini.
Razumijevanjem o. Josipa Krčmara, župnika župe Gornje Jesenje, povodom sedamdesete obljetnice mučeničke smrti, 14. srpnja 2013. godine, misu je predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup. Razumijevanjem nasljednika vlč. Danijelom Hercegom spomen na žrtve župe, stradale u ratovima i progonima održavao se i svih narednih godina, a komemoracije se održavaju i u vrijeme župnikovanja vlč. Siniša Blatarić, koji je župu preuzeo u kolovozu 2023.

Spomen na mučeničku smrt vlč. Žigrovića organizira se u suradnji sa župom Gornje Jesenje.
Franjo Talan, predsjednik Društva

* * *

Iz arhive Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Biblioteka Documenta Croatica

Zbornik radova Sedmog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa

održanog 30. rujna 2016. u Zagrebu, 1. listopada u Varaždinu, završena sjednica Kongresa i komemoracija 2. listopada u Svibovcu Topličkom.

PAMĆENJE I POVIJESNA ISTINA O ŽRTVAMA

Gjuro Žigrović*

Žrtve rata i poraća sela Kalinja

Urednik: Dr. Zvonimir Šeparović

Zagreb, 2018., str. 382 – 388

Selo Kalinje je naselje u sastavu grada Sv. Ivan Zelina u Zagrebačkoj županiji. Kada govorimo o žrtvama rata i poraća osvrnut ću se na žrtve za koje imam informacije iz pisanih dokumenata ili usmene predaje. Kao prvu žrtvu obradit ću stradanje svoga strica, a onda i ostale mještane za koje imam informacije.

Ponedjeljak (prema gregorijanskom kalendaru) – 8. veljače 1886. godine rođen je Matija Žigrović brat moga djeda Nikole. Rođen je u staroj plementaškoj porodici čije se postojanje može pratiti već od kraja 15. stoljeća. Osnovnu školu je završio u Svetom Ivanu Zelini, a klasičnu gimnaziju i teologiju u Zagrebu. Za svećenika ga je 24. ožujka 1912. zaredio nadbiskup koadjutor mons. dr. Antun Bauer. Bio je kapelan u Stupniku i Grubišnom Polju od 1912. do 1914. Od 1914. do 1919. bio je na ratištu kao vojni svećenik.

Nakon toga je bio kapelan u Turnašici i Mađarevu od 1919. do 1922. godine. Od 1922. do 1935. godine bio je župnik u Kostelu, a od 1935. do 1943. godine župnik u Gornjem Jesenju gdje je ubijen pretpostavlja se 17. srpnja 1943. godine od strane partizana. Ubijen je na grozan način od domaćih partizana.

Kronika franjevačkog samostana u Krapini zabilježila je stravično ubojstvo župnika Žigrovića iz Gornjeg Jesenja „Partizani su ga nakon nesmiljenog mučenja (konju su ga svezali za rep) ubili i bacili u Krapinčicu. Tijelo mu je ubrzo nakon pogubljenja pronađeno i pokopano na groblju u Krapini“. Kronika kaže: „Dne 17. srpnja zbio se u Jesenju događaj kakvog valjda ne pamti zbog njegove grozote – cijelo Zagorje, čijom žrtvom pao je ovdašnji župnik Matija pl. Žigrović. Bio je prava hrvatska korenika, svetoivanjski plemić – šljivar, tjelesno atletski građen (verbo et re), poznat još iz dana svog bogoslovnog studija, kad je svojim akrobatskim – atletskim vještinama, koje je izvodio pred „Njegovom Preuzvišenošću“ Strassnovom, svjetskom varalicom, kad je isti kao „madžarski peštanski ministar“ namađario ne samo vladine krugove, nego i Zagreb, nadbiskupa Posilovića i kanonike i tom zgodom posjetio bogoslovno sjemenište, koje je u počast „Njegove Preuzvišenosti“ priredilo svečanu akademiju, na kojoj je Matija pl. Žigrović svojim gimnastičkim vježbama zadivio „Njegovu Preuzvišenost pustolova Strassnova“ (Židova!). Unatoč svojoj tjelesnoj jakosti – a i duševno nije mnogo zaostajao- bio je vesele i dobre ćudi, pravi – možda i previše – narodni „pop“, obljubljen među narodom gdje je službovao.“

Slično je govorio i vlč. Antun Pem koji je bio desetljećima župnik u Gornjem Jesenju nakon vlč. Žigrovića kada je u jednom razgovoru rekao: „Pokojnog župnika su odveli partizani, čemu su najviše kumovali neki domaći ljudi, odnosno partizani iz Jesenja, i odveli su ga prema Golubovcu. Silno su ga mučili i zlostavljali. Vezali su ga konju za rep i vukli, rezali kožu i gulili ga, te solili. Tada su ga ubili.

Govorilo se okolo da je pucao na partizane, da je na zvoniku bila kutija sa municijom, što sve nije odgovaralo istini. Istina je bila samo, da je Žigrović bio pojam kod naroda, da je bio idejni protivnik boljševizma, da je češće protiv toga znao govoriti u crkvi i ništa drugo.“

Grozno ubojstvo, unakaženo tijelo Matije pl. Žigrovića, je tajno ovjekovječio jedan krapinski fotograf koji je omogućio objavu fotografija (koje je brižno čuvao 47 godina) u Glasu Koncila 1990. godine u članku „Kako je ubijen svećenik Žigrović“.

Izmrcvareno župnikovo tijelo je pokopano na groblju u Krapini. Čak i natpis na grobu nije smio odati da je tu sahranjen vlč. Matija pl. Žigrović, nego je pisalo samo „Mato Žigović“. Za vrijeme komunističke vladavine bio je problem posjetiti Matin grob.

Prema pričanju rođaka, kada bi se išlo na groblje u Krapinu, trebalo je dobro paziti da li neki doušnik prati tko se dolazi pomoliti ili zapaliti svijeću pokojniku, kako ne bi imali problema s vlastima.

Godine 2005. je podnešena kaznena prijava br. 1498/05 KR I DO od 21. 12. 2005. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske od strane NGO ISTINA (prva nevladina Internet – udruga hrvatskih građana i dijaspore) protiv Stjepana Hršaka iz Zagreba zbog ubojstva 22 svećenika među kojima je Matija pl. Žigrović. Međutim do danas nije ništa napravljeno po toj prijavi, a Stjepan Hršak je u međuvremenu i umro.

O životu i groznoj smrti svog strica Matije pl. Žigrovića (brat od mojega djeda) slušao sam od svojih roditelja i bake, ali uvijek tiho da nebi netko slušao. Zbog toga sam cijelo vrijeme razmišljao zašto je to tako i tek sam nakon istraživanja koja smo proveli ja i moja supruga za monografiju „Žigrović“ , ustanovio da se istina o njegovom životu i smrti iskrivljavala sve do nastanka naše slobodne i demokratske hrvatske države. Tek tada je na vidjelo izašla prava istina kroz napise u mnogim knjigama i časopisima, potkrepljeno izjavama svjedoka tog doba.

Godine 2013. smo organizirali obilježavanje 70. obljetnice mučeničke smrti Matije pl. Žigrovića u Gornjem Jesenju na kojoj je gospodin Damir Borovčak održao predavanje o toj temi, a biskup varaždinski monsinjor Josip Mrzljak vodio koncelebriranu misu. Prije toga je na groblju u Krapini položeno cvijeće i zapaljene svijeće u prisustvu obitelji Žigrović i mještana Kalinja i Sv.Ivana Zeline, župnika župe Gornje Jesenje patera Josipa Krčmara i udruge Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin i udruge  Macelj iz Krapine. Poslije toga se svake godine u mjesecu srpnju organizira polaganje cvijeća i paljenje svijeća na groblju i sv. misa zadušnica u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Gornjem Jesenju.

Osim župnika Žigrovića iz sela Kalinja je bilo još devet žrtava rata i poraća. Od toga su trojica koja su stradala na bleiburškom križnom putu i to:

1. Dragija Gjuro (Kalaj) sin oca Josipa i majke Marice rođen 16.04.1922. u Kalinju;
2. Šeb Martin (Grgićev Martinek) sin oca Ivana i majke Barice rođen 27.01.1924. u Kalinju
3. Dragija Ivan (Ziza) sin oca Tome i majke Julijane rođ. 19.06.1922. u Sv.Ivanu Zelini.

Trojica su stradala tako da su 31. svibnja 1945. godine nasilno odvedeni iz svojih kuća i zatočeni u Dugom Selu iza toga su odvedeni u Bjelovar gdje im se gubi svaki trag i tijela nisu nikad pronađena. To su:

1. Šeb Mirko (Imbro) sin oca Nikole i majke Tereze rođ. 27.10.1898. u Kalinju;
2. Dragija Franjo (Šafran) sin oca Mije i majke Bare, rođ. 20.09.1898. u Kalinju;
3. Antolković Marko (Ceka) sin oca Franje i majke Mare, rođ. 11.04.1898. u Kalinju

 Ježek Stjepan sin oca Ivana i Majke Terezije, rođ. 15.10.1924. u Kalinju je ubijen u Sajmišnoj ulici u Sv. I. Zelini. Tijelo je pronađeno i pokopanu na mjesnom groblju u Sv. I. Zelini.

Šeb Josip (Grgićev) sin oca Ivana i majke Barice, rođ.17.03.1913. u Kalinju. Ubijen je u šumi iznad Kalinja u ljeto 1947. godine nakon što mu je naređeno da pomogne rušiti drva. Pokopan u voćnjaku iznad svoje kuće u Kalinju.

Dragija Stjepan (Ziza) sin oca Tome i majke Julijane, rođ. 17.06.1923. u Sv. I. Zelini. Odveden je iz kuće svoga ujaka Mirka Šeb iz Kalinja u svibnju 1945. godine i ubijen u zatvoru u Sv. I. Zelini. Tijelo nije nikad pronađeno.

U spomen na te žrtve rata i poraća od 2014. godine kod kapelice Sv. Antuna u Kalinju se služi misa zadušnica kao sjećanje na žrtve.

* Gjuro Žigrović, Kalinje 61 b – Sveti Ivan Zelina. Rođen je 29.09.1951. u Svetom Ivanu Zelini gdje je završio osnovnu školu. Matematičku gimnaziju završio je u Zagrebu, a višu ekonomsku školu u Varaždinu. Čitav radni vijek proveo je na financijskim i računovodstvenim poslovima i to od 15. 12. 1970. do 31. 7.2014., a sada je u mirovini.