U utorak, 4. kolovoza 2026., na posljednji počinak ispratili smo baku Treziku

Nakon kraće bolesti u subotu, 1. kolovoza 2026. godine, u 11,10 sati, preminula je u bolnici Novi Marof Terezija Talan, r. Grmec, a vijest o smrti uzorne vjernice križovljanske župe potom su obznanila i zvona crkve Uzvišenja Svetog Križa u Radovcu.

Obavijest o smrti ubrzo se proširila krajem te su se na večer nakon mise u 19 sati, za preminulu Tereziju Talan, u križovljanskoj župnoj crkvi Uzvišenje Sv. Križa okupili vjernici na moljenje krunice, kao i u nedjelju u 19 sati, a s molitvama se nastavilo i po dopremanju pokojnice u grobnu kućicu na groblju u Cestici u ponedjeljak, 3. kolovoza iza 15 sati.

Za pogreb određen je utorak, 4. kolovoz 2026. u 15 sati, a sprovodne obrede predvodio je vlč. Zorislav Šafran, župnik župe Uzvišenja Svetog Križa Križovljan kojem su se pridružili  i ostali svećenici; vlč. Ivan Sakač, vlč. Mario Filipović, fra Mirko Kemeviš, preč. Vjekoslav Pavlović, preč. Valent Posavec, vlč. Janez Ferencek iz župe Apače i vlč. Vlado Borak.

Od grobne kućice križ prema grobu obitelji Talan ponio je praunuk Dominik. Za križem potom su krenuli muškarci i svećenici, a sliku preminule bake Terezije i latice cvijeća ponijele su Marta i Vida. Lijes s tijelom pokojnice prenijeli su djelatnici tvrtke Anemona, a u nastavku su bili članovi obitelji te potom i ostali vjernici koji su na posljednji ovozemni počinak došli ispratiti pokojnu Tereziju Talan r. Grmec (19. 9. 1930. – 1. 8. 2026.).

 

Nakon pogreba misu zadušnicu, uz koncelebraciju ostalih svećenika, u župnoj crkvi predslavio je vlč. Zorislav Šafran, a misno slavlje, uz pratnju na orguljama Marijana Županića, skladnim pjevanjem uzveličao je zbor župe kojem su se pridružile i članice Zbora Stellarium.

 

U ime obitelji zahvalu svima koji su došli ispratiti pokojnu Tereziju Talan na vječni počinak uputio je sin Franjo te zahvalio svećenicima na sudjelovanju u obredu ukopa i misi zadušnici te p. Nikoli i fra. Dragi koji su donosili Pričest baki Treziki za njenog boravka u bolnici u Novom Marofu i Varaždinu, a i svima koji su obitelji izrazili sućut, biskupima; mons. Vladi Košiću iz Siska i mons. Ivanu Milovanu iz Pule, fra Vinku Škafaru iz Slovenije i ostalim svećenicima i mnogobrojnim vjernicima, kao i Anti Belji i Hrvatskom žrtvoslovnom društvu, članovima Društva za obilježavanje grobišta, članovima Hrvatsko rodoslovnog društva Pavao Riter Vitezović, Općini Cestica i poduzeću Tames iz Ptuja i ostalima te rekao da je želja pokojnice bila da se umjesto kupnji svijeća i cvijeća sredstva uplate za potrebe Crkve pa poziva sve koji hoće i mogu to i učine.

 

 

Kratki životopis Terezije Talan r. Grmec (19. 9. 1930. – 1. 8. 2026.).

U Radovcu se Stjepanu Grmec i Mariju r. Hutinski, 19. rujna 1930. godine rodila kćer Terezija, koju je potom, 22. rujna, uz kumstvo Dobrotić Ivana i Dore iz Babinca  krstio vlč. Martin Pižeta, križovljanski župnik. Djetinjstvo je uz roditelje i brata Mirka rođenog 1932., i  najmlađeg Stjepana, rođenog 1942. provela u roditeljskom domu.

Osnovnu, tada četverogodišnju školu Križovljan završila je u vrijeme nastanka Nezavisne države Hrvatske, a ljubav prema Bogu i blizina crkve Uzvišenja sv. Križa od malena ju je vezala za uređenje i crkve i njenog okoliša, kojeg je s posebnom ljubavlju uređivala i u svojim devedesetim godinama. Kao djevojka postala je članica Djevojačkog društva Srca Isusova župe Križovljan, a po obavljenoj prvoj svetoj ispovijedi i pričesti redovito je obavljala prve petke i subote, što je nastavila i svih minulih ljeta.

Vjenčanjem za Josipa Talan (1. 3. 1930. + 31. 5. 2012.),  20. siječnja 1954. godine preselila se u susjedni Križovljan gdje je život nastavila uz suprugove roditelje, Antuna i Tereziju r. Pavlović, kao i Antunove roditelje Blaža i Helenu r. Klasić. U skladnom  braku rodilo im se šestero djece, Marija (r.  3. 11. 1954.), Franjo (11. 4. 1958.), Ana (6.  5. 1960. + 12. 10. 1986.), blizanci  Štefica i Stjepan (23.  4. 1963. + 20. 9. 2020.) i najmlađi Tomislav (r. 4. 11. 1971.). Odrastanjem djeca su formirala i vlastite obitelji te odlazila iz kuće, a s roditeljima su nastavili živjeti sin Tomislav i supruga mu Bojana te njihova djeca, Helena, Marko i najmlađa Katarina rođena 31. listopada 2011. godine.

U ljubavi prema Bogu i bližnjima supružnici Josip i Terezija odgajali su i svoju djecu, a po njihovu odrastanju i osamostaljivanju nastojali su pomoći i unucima i praunucima, što je po smrti supruga Jože nastavila činiti i samostalno. Kako su poslove i brige oko uređenja kuće i vođenja domaćinstva preuzeli mlađi, baka Terezija posvetila se više molitvi, a dok su joj snage dozvolile posljednjih desetljeća, uz obiteljske grobove, vodila je brigu i oko uređenja svećeničkih grobova križovljanskih župnika na cestičkom groblju; vlč. Ivana Mađarića (ubijenog 10. travnja 1941. od njemačke vojske), Ivana Čižmaka i Ivana Dugi,  a svijeću ne zaboravi zapaliti ni na grobu vlč Zdravka Boraka, brata svećenika Stjepana, Antuna Rugani, te obići i grobove kćeri Ane, supruga Josipa, roditelja i rodbine.

Dok su joj zdravstvene prilike dozvolile radosno je predmolila krunicu za pokojnike na groblju, a gotovo je redovito bila i na svim misama služenim u križovljanskoj župnoj crkvi, kao i na hodočašćima.

S posebnom je radošću primila i blagoslov Pape Franje koji joj je na proštenju, blagdana Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna 2020. godine, uručio župnik, vlč. Zorislav Šafran ( https://www.biskupija-varazdinska.hr/vijesti/uz-devedeseti-rodjendan-baki-tereziji-talan-stigao-i-blagoslov-pape-franje/41186 ),  a sa zahvalnošću  je primila i čestitku župnika i za 95 godina života 21. rujna 2025. godine ( više na  https://viktimologija.com.hr/wp/opcina-cestica-u-ime-zupe-krizovljan-vlc-zorislav-safran-cestitao-95-rodendan-baki-treziki/ )

Na mise u župnu crkvu Uzvišenja Svetog Križa u Radovcu obično je odlazila i sat vremena ranije. Kretala se uz pomoć dvije palice, a u desnoj je obična držala još i krunicu, po kojoj je ostala zapamćena u župi Križovljan i Općini Cestica. Krunicu je nosila i za odlaska na proštenje u župu Sveta Barbara i ostala mjesta, kod posjeta groblju i hodočašćima, pa i za hodočašća župe Križovljan u Karlovac, za Josipovo 2026. godine, a i u bolnicama u kojima je posljednjih mjeseci boravila.

Baka Trezika, kako su je svi u župi Križovljan i Općini Cestica zvali  bila je ponosno na svoju djecu i 21 unuka od kojih je od posljedice prometne nesreće preminula Marija Bogataj, 31 praunuka i četvero prapraunučadi, a potomci Josipa i Terezije Talan, danas uz „adrese“ na području župe Križovljan, Općine Cestica i Republike Hrvatske žive i u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.

Posljednjih desetljeća, s krunicom u ruci, bila je uglavnom na svim misama u župnoj crkvi u Radovcu (osim ako nije bila na krstitkama, prvoj pričesti ili krizmi kojeg od unuka ili praunuka, hodočašću ili proštenju  op. F.T.), pa tako i na ranoj i svečanoj misi u 11 sati na Spasovo, na proštenje u župi Križovljan, 14. svibnja 2026. godine. Nakon poljdanje mise pozlilo joj je te je vozilom hitne otpremljena u Varaždin u bolnicu, iz koje se 21. svibnja vratila, a  preporučenu fizikalnu terapiju obavila je u razdoblju 25. svibnja – 12 lipnja u kući.

Od tada je bila na ranim nedjeljnim misama u župnoj crkvi, a zbog pogoršanja zdravstvenog stanja u petak 26. lipnja završila je na odjelu Interne u Varaždinu, odakle je 7, srpnja prebačena u bolnicu Novi Marof, gdje je nastavljen oporavak. Tamo su je posjetili i vlč. Borak, a i župnik Vlč. Zorislav Šafran. Za boravka u bolnicu u Varaždinu fra Drago Vrhovac u više joj navrata donio Svetu pričest, kao i Pater Nikola Šantek u Novom Marofu čemu se posebno radovala, pa tako i u petak, 31. srpnja 2026. godine.

Baka Trezika od utorka, 4. kolovoza 2026. godine, počiva uz supruga Josipa, na groblju u Cestici, a pokopana je na desnoj strani groblja, VIII red grobno mjesto broj 7.

Počivala u miru Božjem!

U prilogu nekoliko fotografija koje je snimio Danijel Obadić i članovi obitelji

Sućut obitelji Ivana Klasić iz Australije (primljeno, nedjelja, 2. kolovoza, 2026 u 12,28 h) 

Doznao sam danas novost o smrti naše drage Tereze, Vaše mame.  Ovom prilikom šaljem svima vama najiskreniju sućut u ime svih nas u Australiji. Kako Vere, tako i Sonje i Igora.

Kako je god teško bilo, sve nas boli njen odlazak.

Ona je doživjela lijep život, uvijek predana dragom Bogu i obitelji. Podnosila poteškoće koje je život donio i uzdala se u Božju volju. Bilo je i teških dana, a i bolest u zadnje vrijeme. Nije bila SAMA, pokušali ste joj pomoći svim srcem. Neka je Gospodin podari svojom milošću i neka je posadi sa svojim vjernima. Neka počiva u miru Božjem u koji se predala svim srcem sa svojim Jožom…

Iskrena sućut Tebi, tvojoj obitelji i svoj braći i sestrama iz Australije, kao i od Darka koji danas putuje u Hrvatsku.

Sućut časne sestre Klaudije

Dragi Prijatelji,

Naš veliki domoljub, istraživač i borac za istinu o našim Mučenicima Drugog svjetskog rata i poraća i odgovoran za istraživanje njihovih grobišta, g. Franjo Talan, preporučuje u molitve svoju dragu mamu Tereziju, koja je, kako vidite iz njegova pisma, dala Crkvi i Domovini brojnu djecu i potomke. Bog ju je nagradio dugim životom i snagom da je i u starosti mogla obilaziti sa sinom i ostalim hodočasnicima brojna gubilišta naših Hrvata.

Dao nam Gospodin još mnogo takvih majki da se obnovi Hrvatska u vjerskom i u domoljubnom smislu. Gospodinu Franji i cijeloj rodbini iskrena sućut, a mi molimo za pokoj njezine lijepe duše.

Sućut preč. Ivana Rak, kancelara Varaždinske biskupije

Poštovani Franjo, s obzirom da sam odsutan iz Varaždina, tek sam danas vidio vijest o smrti Vaše dobre i pobožne mame Trezike.

Primite moju najiskreniju kršćansku sućut, a dragu mamu preporučam u svetoj misi i molitvama!

Uvijek smo se s ljubavlju susretali u Vašoj župnoj crkvi gdje je bila živo svjedočanstvo ljudske dobrote i predanosti dobrome Bogu. Tako me rado uvijek pozdravila i iskreno mi se obradovala, i kao potomku Borakove obitelji! Vjerujem da već sada s građanima Neba dijeli rajske radosti koje Bog obećava onima koji ga ljube!

Vama i cijeloj obitelji iskrena sućut zbog ovog zemaljskog rastanka, dok nas sve smrt ponovno ne spoji s našim voljenima.

Pokoj vječni dobroj i vjernoj Božjoj sluškinji koja je u mnogome Mu bila vjerna!

Uz želju za svako dobro,

Ivan Rak, kancelar

Hvala, pozdrav od svih nas, žive djece i naših obitelji, kao i obitelji pokojnog brata Stjepana te sestre Ane.

Franjo Talan 

 

 

U prilogu nekoliko fotografija koje je snimio Danijel Obadić i članovi obitelji