Hrvatsko žrtvoslovno društvo na hodočašću u Hercegovini pod nazivom Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća
Hrvatsko žrtvoslovno društvo sa sjedištem u Zagrebu organiziralo je trodnevno hodočašće u Hercegovinu pod nazivom “Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća”. Oko pedeset članova Društva sa predsjednikom Antom Beljom položili su vijence i zapalili svijeće na više mjesta u Hercegovini gdje su počinjeni zločini nad Hrvatima početkom četrdesetih godina, uglavnom nedužnim civilima, a počinili su ih partizani i četnici.
Slijedećeg dana članovi Društva položili su vijence i zapalili svijeće pokraj Spomenika hrvatskoj slobodi u Čapljini gdje ih je dočekao gradonačelnik gospodin Smiljan Vidić, te se obratio nazočnima prigodnim riječima zahvale. U programu je sudjelovala i predsjednica Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BiH književnica Anita Martinac koja je govorila pjesmu Molitva za istinu te bila potpora u suorganizaciji hodočašća. Nakon Čapljine položen je vijenac i zapaljena svijeća u Strugama Gorici, gdje je ubijeno 25 hrvatskih civila u periodu od 13., 14. i 15. travnja 1941. godine od strane četničkih postrojbi. O tomu ih je upoznao po provedenim saznanjima i istraživanjima na području Strugam i Gorice, publicist gospodin Stanislav Vukorep.
Na Radimlji pored Stoca, vijenci su položeni uz spomenik žrtvama na Vidovu polju na mjestu masovnog posljeratnog jugokomunističkog zločina poznatom i kao Hercegovački Bleiburg. Nazočnim se u ime domaćina obratio gospodin Mladen Bošković predsjednik Ogranka Matice hrvatske Stolac i zahvalio na posjetu članovima Društva. Gospodin Stanislav Vukorep govorio je o dosadašnjim istraživanjima i saznanjima o masovnim ubojstvima na Radimlji, koja su započela odmah nakon dolaska partizana, u jesen 1944., a nastavljena su godinama nakon Drugog svjetskog rata. Na to mjesto dovođeni su također zatočenici iz mostarske „Ćelovine, zatvora OZN-e u Stocu, Čapljini, Čitluku i Ljubuškom. Književnica Anita Martinac je s prigodnom pjesmom Jame na Radimlji evocirala emocije i sjećanja na žrtve. Predsjednik žrtvoslovnog društva gospodin Ante Beljo govorio je o važnosti razotkrivanja istine a molitvu uz zapaljene svjeće izrekao je don Rajko Marković.
Nakon Čapljine, Stuga – Gorice, Radimlje i Stoca članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva uputili su se u Mostar u pratnji povjesničara Marijana Mandića i književnice Martinac, koji su im predstavili znamenitosti Hercegovine i govorili o povjesnim okolnostima kako iz vremena Drugog svjetskog rata tako i Domovinskog rata.
U Mostaru su posjetili Franjevački samostan gdje je domačin bio fra Ivan Ševo, dok je bogatu franjevačku knjižnicu predstavio fra Ante Marić. Članovi su također posjetili jezgru Staroga grada i Stari Most, te se spomenili i sedam pobijenih franjevaca iz mostarskog samostana koji su ubijeni i bačeni u Neretvu u veljači 1945. godine od strane partizana.
Isti dan članovi Društva također su posjetili Iliće i Cim, gdje su 15.travnja 1941. četnici-komunisti ubili četvero hrvatskih mještana, te spalili preko stotinu kuća i protjerali stanovništvo. U Cimu u Domu svetog Ante članove Hrvatskog žrtvoslovnog društva dočekao je fra Luka Marić, te članovi KUD Sv. Ante Cim, kao i članovi Udruge Framost. Nazočnima su o događanjima s početka Drugog svjetskog rata govirili povjesničari Hrvoje Mandić i Marijan Mandić. Program je vodila književnica Anita Martinac, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća obratio se i gospodin Ante Beljo.
Slijedećeg dana članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva nazočili su svetoj misi u Širokom Brijegu, te obilasku skloništa gdje su u veljači 1945. pobijeni širokobriješki franjevci o čemu im je govorio vicepostularor Vicepostulature fra Leo Petrović i 65 subraće fra Miljenko Stojić. U ime domaćina članove društva pozdravili su gradonačelnik Širokog Brijega gospodin Miro Kraljević i župan Zapadno-hercegovačke županije gospodin Zdenko Ćosić.
Pod jakim dojmovima o saznanjima iz prošlosti, kulturnoj baštini, kao i ljepotama Hercegovine, članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva vratili su se u Zagreb sa željom da o istom svjedoče pisanom riječi.