Svim dragim i poštovanim članovima HŽD-a, svim dragim prijateljima,

srdačan pozdrav s usklikom  TUĐE  POŠTUJ, A  SVOJE  ZADIČI ! 

U nedjelju 13. ožujka 2022. u franjevačkom samostanu i crkvi Bezgrešne začeća Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj Dubravi (Avenija Gojka Šuška 2), nakon mise zadušnice u 18 sati, u organizaciji obitelji Ćavar, u suradnji s „Hrvatskim pokretom za život i obitelj“ te „Hrvatskim žrtvoslovnim društvom“ održana je komemoracija u čast pokojne dr. Ružice Ćavar.

Tijekom komemoracije udruga „Hrvatski pokret za život i obitelj“, koju je 25. ožujka 1990. utemeljila pokojna dr. Ćavar, po prvi put je zaslužnim pojedincima iz redova laika i svećenstva dodijeljeno godišnje priznanje nazvano po dr. Ružici Ćavar, za njihov izniman doprinos zaštiti ljudskog života od začeća do naravne smrti te promicanju obiteljskih vrijednosti i bračnog zajedništva u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.

Priznanje „Dr. Ružica Ćavar“ ove godine primio je pater Marko Glogović, osnivač Udruge „Betlehem“ i voditelj Saveza Betlehema, te Ante Čaljkušić, predsjednik udruge „Hrvatska za Život“ i voditelj međunarodne inicijative „40 dana za život“ u Hrvatskoj.

Priznanje „Dr. Ružica Ćavar“ dodjeljivati će se svake godine, uz blagdan Blagovijesti i godišnjicu osnutka Hrvatskog pokreta za život i obitelj – 25. ožujka.

Priložene fotografije će vam predstaviti ambijent i protok sv. Mise zadušnice koju je predvodio pater fra Ante Bekavac. Iz cjelovitog tonskog zapisa protoka sv. Mise izdvojeno je i priloženo čitanje Evanđelja i nadahnuta i poučna propovijed fra Ante.

 Doktorice Ružice Ćavar bila je neumorni borac za istinu, za život, za opstanak svog hrvatskog naroda, od komunizma desetkovanog, obespravljenog i odnarođivanog. Hvala joj na hvale vrijednom djelu i uzoritom primjeru.

Na svemu hvala i zahvala organizatorima svećenicima, govornicima, pjevačima, samostanu,  kao i brojnim odazvanim ovoj  spoznajnoj i poticajnoj komemoraciji.

Više i detaljnije možete saznati na adresi: https://radiomarija.hr/index.php/aktualnosti/3087-komemoracija-za-dr-ruzicu-cavar-i-dodjela-priznanja

Tekst i fotografije: Josip Horvat /IBM

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Govor A. Belje u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva nakon komemoracije za pok. Ružicom Ćavar (1937. – 2022.) u nedjelju 13. ožujka 2022. godine u crkvi Bezgrješnog začeća BDM Avenija Gojka Šuška 2, 10000, Zagreb – sv. Misa u 18:00 sati – komemoracija u dvorani u 19:00 sati

Čast mi je da poslije svih ovih riječi do sada izrečenih imam prigodu izreći ukratko ono što je naša Ružica (kako smo ju od milja zvali bez prevelikih tituliranja) značila i napravila za Hrvatsko žrtvoslovno društvo na početku naših aktivnosti iz ’90-ih godina pa do zadnjih dana svoga života.

Ružica je rođena u selu Proboj 1937. godine u općini Ljubuški u obitelji Čuvalo, a početkom II. svjetskog rata njena obitelj se odselila u Srijemsku Kamenicu pokraj Petrovaradina gdje je ostala sve do završetka srednje škole i upisa na fakultet u Zagrebu.

Bili su u Srijemu svjedoci strahovitih zločina nad Srijemskim Hrvatima početkom 1945., ali i sličnim svjedočenjima o događajima u rodnoj Hercegovini. I ta događanja su usmjerila i obilježila njen cijeli život u zalaganju i borbi za one najnevinije, najnemoćnije i najranjivije te borbi za istinu o njihovoj žrtvi i stradanju i borbi protiv monstruoznih neistina i blaćenja nevinih.

Na tom sektoru borba je bila najopasnija i najkažnjivija u bivšoj državi, a posebno poslije Hrvatskog proljeća 1971. godine.

A sada nešto o tim najnevinijima.

U Ljubuškom je u veljači 2020. godine otkriven „Spomenik majci“ žrtvama udovicama II. svjetskog rata i poraća koje je podigao grad Ljubuški u sjećanje na 758 udovica čiji su muževi poubijani od partizana u proljeće i ljeto 1945., a iza kojih je ostalo 2227 siročadi, a začetnik ideje i organizacije izgradnje spomenika bili su ta siročad koji su u vrijeme izgradnje spomenika već bili u poodmaklim godinama. Idejni začetnik je bio gosp. Ante Milas čija je majka ostala sa osmero siročadi u njenoj 37 godini. Žene su bile bačene na marginu društva, a svojoj djeci ni kad su porasla nisu smjele reći što se dogodilo s njihovim očevima.

U Jednome razredu iz tih godina u razredu prvašića od 42 učenika ni jedan nije imao oca.

I eto takva je bila životna škola naše Ružice čiji je život od djetinjstva do stvaranja samostalne Hrvatske države ima slično put sa svojim mužem Matom Ćavarom i njihova tri sina i kćeri Drinom. Danas oboje počivaju na obiteljskom groblju na Širokom Brijegu.

Neka im je pokoj vječni i vječna zahvalnost, a njihovoj djeci, unučadi i ostaloj rodbini naša duboka sućut.
Budite ponosni na njih, a u našemu Hrvatskom žrtvoslovnom društvu i našim srcima ostati će naša heroina Ružica i naš Mate vječno upisani debelim zlatnim slovima.

Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

FOTO ALBUM