KongresiNovosti

/ARHIVA/ U Zagrebu i Voćinu 2010. godine održan Peti hrvatski žrtvoslovni kongres

Franjo Talan • Datum kreiranja: 7. 7. 2010.  /Za arhivu HŽD/

 

Obuhvaćena stradanja u ratu i poraću, kao i žrtve u Domovinskom ratu i miru

         U zagrebačkom hotelu Westin, 18. i 19. lipnja 2010. održan je Peti hrvatski žrtvoslovni kongres na kojem je u dva dana sudjelovalo stotinjak sudionika iz Hrvatske i inozemstva, a u završnom dijelu Kongresa održanom u Voćinu, u nedjelju 20. lipnja 2010. odana je počast žrtvama župe i okolnih naselja poubijanim 1991. godine od domaćih i iz Srbije pristiglih četničkih formacija koje su djelovale pod zaštitom JNA.

U rudniku Huda jama smrt je našlo 2 500 osoba pa i žene i djeca

    U uvodnom dijelu prof. dr. Zvonimir Šeparović  govorio je na temu „Žrtva znak vremena“, uz dvadeset i pet godina žrtvoslovlja u Hrvatskoj, a biskup Gospićko senjski Mile Bogović predavanje je započeo temom „Je li nam potrebno svehrvatsko grobište i gdje? Isti dan svoja izlaganja iznijeli su Nevenka Bagarić, Josip Kolanović, Mile Pešorde, Tomislav Jonjić, Hrvoje Kačić, Ivan John Prcela, Damir Borovčak,  a veliku pozornost prisutnih privukla su izlaganja slovenskih znanstvenika Jože Dežmana koji je govorio na temu „Tranzicijska pravednost“, dok je prof dr. Mitja Ferenc pod naslovom „Kad žrtve progovore, živi zanijeme. Zločin u Hudoj jami“ govorio o istraživanjima žrtava i grobištima u Sloveniji. Tu su detaljno prikazana istraživanja i tijek ekshumacije žrtava kojima je poratna vlast 1945. godine priredila stravičnu smrt u rudarskim rovovima napuštenog rudnika koji je nakon popunjavanja rovova zarobljenicima zatvoren s desetak pregrada u dužini od stotinjak metara koje su odstranjivana nekoliko mjeseci prije nego se došlo do posmrtnih ostataka žrtava. Tako je rov nakon zatvaranja žrtava, na spomenutih stotinjak metara, zazidan s tri pregrade od opeke, debljine od 0,3 do 0,55 metara, tri pregrade od betona debljine , 0,3; 0,8 i 1,2 metra dvije drvene pregrade različite debljine, a da bi se onemogućio ulazak u rudnik i eventualni izlazak prostor između pregrada popunjavao se jalovinom, na pet mjesta i ilovačom na četiri mjesta. U napuštenom grobištu, rudniku Huda jama istraženi su vodoravni rovovi, a u djelu otvorenih okomitih šahtova koji su dijelom otvoreni i istraženi pronađeno je oko deset posto posmrtnih ostataka žena i djece. Prema riječima dr. Mitje Ferenca, profesora povijesti s Ljubljanskog sveučilišta, na temelju dosadašnjih iskapanja pretpostavlja se da je u rudniku bilo umoreno 2500 žrtava, a znanstvenici su pronašli presude kojima su na smrt osuđeni svjedoci koji su na ta poratna zlodjela upozoravali.

        Prema riječima prof. Zvonimira Šeparovića, na Kongresu su osim iz Hrvatske bili i sudionici iz   SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Njemačke, Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Bugarske što je doprinijelo njegovom međunarodnom značaju

 O grobištima na području općine Cestica i Sjeverne Hrvatske

       U subotu je Kongres radio u nekoliko dvorana, Zrinjevac, Maksimir i Tuškanac, a u Kristalnoj dvorani Franjo Talan je prisutne izvijestio o grobištima Sjeverne Hrvatske, Varaždinske i Međimurske županije gdje je istaknuto da je na ovom području, prema izjavama svjedoka, do sada evidentirano preko šezdesetak grobišta i stotinjak jama s više tisuća žrtava. Tu se kao najveće grobište spominje Dravska šuma Varaždin, a na području Međimurja zabilježena je 5 lokacija i na području Ivanca i okolice 6 mjesta. Na istočnom dijelu Varaždinske županije, Ludbreg i okolica, evidentirano je 17 lokacija koliko ih je i na području  bivše općine Varaždin, dok je na južnom dijelu, zabilježeno 16 lokacija. Autor je zahvalio prof Šeparoviću na brizi s kojom okuplja ljude s raznih područja kako bi prikazali stradanju u ratnom i poratnom razdoblju, kao i žrtve u miru, stradale u prometu i sportu, kao i u ostalim područjima ljudskog stvaranja, a zahvalio je i don Anti Bakoviću za sudjelovanje na obilježavanju 50-te obljetnice stradanja sudionika križnog puta na grobištu Pancerica u Virje Otoku, kao i za podršku kod izgradnje spomen kapele hrvatskog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca na već spomenutom stratištu. Tu se svake godine održava misa za žrtve i polažu vijenci, a zahvaljujući razumijevanju Općine Cestica uređeno je parkiralište, križevima su označeni grobovi te su postavljeni putokazi koji upućuju na lokaciju stradanja. U izlaganju je istaknuto da je Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava spomen križem obilježeno desetak grobišta, a po nalogu Suda, u organizaciji Društva izvedena je ekshumacija žrtava, na zapadnom dijelu nasipa, grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu gdje su uz posmrtne ostatke žrtava i vojnih predmete pronađene i dijelovi civilne odjeće i cipeli koji će se smjestiti u Muzej hrvatskih stradanja za koji je od Vlade zatražena jedna zgrada napuštene varaždinske vojarne.

Predstavljen film Punoljetnost jednog zločina

         Treći dan Kongresa održan je u nedjelju u Voćinu, a nakon odavanja počasti žrtvama četničkog terora koje su pobunjeni Srbi poubijali 1991. godine prikazan je dokumentarni film „Punoljetnost jednog zločina“ –žrtve Četekovca, Čoljuga, Balinaca i Voćina, uz komentar autora filma Miroslava Gazde.

        Među više desetaka žrtava četničkog pokolja bila je i Marija Majdančić, američka državljanka, rođena Skender u mjestu Erie u Pensilvaniji, kao djevojka se preselila u Hrvatsku, a tu je i ubijena.

        Nakon projekcije filma svima u dvorani bilo je potrebno neko vrijeme za vraćanje u „normalu“, vidno potreseni o stradanjima su progovorili prof. Šeparović, a nazočnima se obratio i ratni zapovjednik 136 Slatinske brigade, Josip Černe koji je prisutnima objasnio akciju združenih snaga koje su potjerale četnike s ovog područja. Istaknuo da se poginule hrvatske branitelje i 47 ubijenih hrvatskih civila u Voćinu 13. prosinca, nikada ne smije zaboraviti.

         U ime rodbine žrtava sudionicima Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji su došli u Voćin pozdravila je Vera Dorić (76) majka nestalog Drage Dorića, a prisutnima se obratio Vladimir Jelenčić, predsjednik Crvenog križa iz Slatine koji je tih dana zapisao: – Nakon gotovo četiri mjeseca zatočenja dvjestotinjak Hrvata iz Voćina konačno je spašeno i slobodno. Cijena slobode ogromna je, prevelika. Gotička ljepotica, pet stoljeća stara crkva Majke Božje Voćinske do temelja je srušena. Velika neljudska mržnja, utjelovljeno zlo opet je uzelo svoj krvavi danak. Stoljećima lakovjerni Hrvati, njih 45 nedužnih, nikom krivi, pod noževima Belih orlova zauvijek se izvuklo iz bratskog srpskog zagrljaja.

U zaključcima usvojen prijedlog za donošenje Zakona o zaštiti žrtava

            U četiri ratna mjeseca gotovo smo navikli na ovakve prizore hrvatskog križnog puta, toliko puta u povijesti prijeđenog. Potreseni smo, ali skrivamo osjećaje da bi  što efikasnije mogli pružiti neophodnu pomoć preživjelima. Pogled mi se zaustavi na jednoj maloj djevojčici od 7-8 godina. Sama je. Prilazim i pitam gdje joj je mama ? “Nemam je.” – gotovo nečujno odgovori ona. “A tata ? Ubili su ga, ostala sam sama sa malim bracom.” Danas Violeta ima svoju obitelj i sretna je majka četvero mališana. Završio je potresno sjećanje predsjednik Crvenog križa Slatine.

          U završnom dijelu Kongresa zahvalnice su primili Miroslav Gazda i načelnik oćine Voćin Predrag Filić, a nakon toga su usvojeni zaključci Kongresa, u kojima se između ostalog predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju žrtava komunističkih zločina nakon 2. svjetskog rata, a Saboru je upućen prijedlog za donošenje Zakon o zaštiti žrtava u skladu sa deklaracijom UN o temeljnim načeli pravde za žrtve zločina i zlouporabe moći. U završnom dokumentu predlaže se lokalnim vlastima da se utemelje povjerenstva za istraživanje na svojim područjima, koja će obuhvatiti stradanja u ratovima od 1941. do 1995. godine, otkrivanje i obilježavanje grobišta i da se zemni ostaci žrtava gdje je to moguće identificiraju i dostojno pokopaju, a u svakoj sredini predlaže se napraviti žrtvoslov za svoj kraj.

Po treći puta gradi se i obnavlja crkva u Voćinu
         Nakon završetka Kongresa prisutni su razgledali voćinsku crkvu koja se po treći puta gradi i obnavlja, u doba gradnje, poslije Drugog svjetskog rata i sada, a tijek gradnje i povijest Marijinog svetišta objasnio je vlč. Mladen Štivin, voćinski župnik. Crkva je sva u skelama, a obnavlja se iz temelja jer su je četnici eksplozivom srušili. O župi je vlč. Štivin rekao da je pred njom svijetla budućnost, do 20. lipnja kada smo mi boravili u Voćinu, u župi je kršteno 21 dijete, a bila su tek 4 sprovoda.

     Na povratku zapaljene su svijeće kod spomen  križa na grobištu Slatinski Drenovac gdje je u ratnim i poratnim progonu Drugog svjetskog rata poubijano više stotina Hrvata, a tu su nakon provedene ekshumacije pronađeni posmrtni ostaci, odnosno 464 lubanje zajedno s ostalim kostima, koje su pokopane u grobnicu 7 x 3 metra uz koju je postavljen i spomen križ. Svi referati s Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa objavit će se u Zborniku, kao i zaključci i pozdravni govori.

Nekoliko fotografija s održanog Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori