23. kolovoza obilježava se kao spomendan – Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima
Europski parlament je u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji. Hrvatska se tako pridružila Estoniji, Latviji, Litvi, Sloveniji i Švedskoj obilježavanjem 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, dok neke druge članice obilježavaju 27. siječnja – Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
U XX. stoljeću u Hrvatskoj i brojnim europskim zemljama doveli su do stradanja i kršenja ljudskih prava, sloboda, progona i likvidacija političkih neistomišljenika. Za vrijeme Jugoslavije poslije drugog svjetskog rata u zatvoru je završilo više od sto tisuća ljudi koji su mislili drugačije ili su pjevali pjesme koje se nisu svidjele režimu. Čak i maloljetnici su znali radi jedne pjesme završiti u strogim zatvorima minimalno šest mjeseci.
NA DANAŠNJI DAN
U znak sjećanja na sve žrtve totalitarnih režima predstavnici vlasti u Hrvatskoj položit će vijence i zapaliti svijeće na mnogim mjestima u Hrvatskoj.
Na 82. godišnjicu partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom 26. kolovoza 1942., u petak, 23. kolovoza 2024., u Jastrebarskom tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva gđa Tajana Mikac Vidović s članovima društva Jelenom Guć, Silviom de Lubits i Mirjam Lopina, zapalili su svijeće na spomeniku koji je podignut u znak sjećanja na ratnu siročad. (Više informacija na poveznici: https://www.hkv.hr/domovini/2-svjetski-rat/40330-a-beljo-jastrebarsko-su-spalili-i-ratnu-sirocad-iz-prihvatilista-oslobodili-kordunaski-cetnici-u-partizanskim-odorama.html
Spomen na žrtve grobišta Sep Gornji Hrašćan održan je povodom obilježavanja 79. obljetnice masovnih likvidacija na tom području Međimurja položene su svijeće i cvijeće te je održana je sv. misa
BARANJA – BILJE – Počast za približno 200 ubijenih civila
Iz njihovih domova 1991. godine protjerao je komunistički režim potpomognut tzv. Jugoslavenskom armijom i srpskim rezervistima nesrpsko stanovništvo, progonstvo koje je trajalo sve do 1998., kada je završila mirna reintegracija.
Zajednica povratnika osječko-baranjske županije danas organizira obilježavanje završetka egzodusa nesrpskog stanovništva Baranje. Centralno okupljanje je danas kod spomen obilježja i Drvenog križa na Biljskoj cesti, Odala se počast za 20 poginulih i jednog nestalog branitelja Bilja.
Po popisu stanovništva 1991. u Baranji je živjelo 25% Srba, te 42% Hrvata, 17% Mađara, 9% Jugoslavena i 7% ostalih. Sama okupacija Baranje započela je 3. srpnja 1991 godine a same pripreme 6. veljače 1991. kada je Srpska demokratska stranka (koja je i tada imala predstavnika u Hrvatskom Saboru ) Socijalistička stranka Hrvatske i Srpski pokret obnove, organizirala u Belom Manastiru na trgu slobode veliki miting “protiv velike srpske zavere” kako su to imenovali njegovi organizatori (s govornicima iz parlamenta Srbije), kako su pobunjeni Srbi navodili, jer su Srbi bili ugroženi od Ustaša (Hrvata). Od veljače 1991. godine po okolnim selima u Baranji s većinskim srpskim stanovništvom, organizirale su se naoružane straže, gdje su zajedno bili bradati četnici s kokardama i ljudi u partizanskim odorama s petokrakama. Stajali su jedni uz druge s oružjem, na braniku navodno ugroženog srpstva od Vardara do Zagreba, tobože braneći se od “ustaša”.
Poginuli branitelji: Ferenc Bede, Branko Kuti, Bernard Kotarski, Branko Strmečki, Čedomir Lazarević, Damir Rončević, Hrvoje Kraljević, Ivan Pakšić, Ivica Krkalo, Ivan Forjan, Ištvan Horvat, Josip Kuti, Josip Lerinc, Janoš Šileš, Nikica Lučić, Stevo Grinfelder, Stanislav Strmečki, Tibor Šileš, Zoran Anđal, Željko Filipčić, Rudolf Jukić .
Devet branitelja je zvjerski mučeno i ubijeno, a njihova tijela naknadno su pronađena i ekshumirana na raznim stratištima, dok se jedan branitelj još uvijek vodi kao nestali.
Niti civili koji su ostali u svojim domovima, nisu ostali pošteđeni. Tako su u listopadu na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili 50-godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu. Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove.
Ne smijemo zaboraviti koliko je nedužnih života palo, ubijeno, mučeno u Domovinskom ratu, i najbolniji gubitak 402 djece koje nisu dočekali slobodu.
Velika je cijena plaćena za slobodnu Republiku Hrvatsku!
Čuvajmo je!
Pripremila: Jadranka Lučić
Fotografija: radio-baranja, Tajana Mikac Vidović, Miroslav Kocijan