Jadranka Lučić: 100-ta godišnjica rođenja Vinka Vice Ostojića

VINKO VICE OSTOJIĆ (30. srpnja 1924. – 6. srpnja 2021.)

Nismo zaboravili… danas je stoti rođendan našeg Vinka Vice…

Vinko Vice Ostojić rođen je 30. srpnja 1924. godine u selu Bijakovićima kod Međugorja (BiH) u skromnoj i poštenoj obitelji. Uz oca je stekao prve rodoljubne zasade, koje će ga pratiti tijekom cijelog života. Njegov je otac Petar Ostojić bio povjerenik HSS-a Stjepana Radića, pa je Vinko već u najranijoj dobi bio svjedokom nasilja koje je njegov otac trpio od srbijanskih žandara. Radi svojih uvjerenja bio je izbačen iz srednje škole. U Drugom svjetskom ratu bio je u postrojbama Ustaške vojnice, a kraj ga je zatekao u bolnici, iz koje je od strane partizana izvučen i poslan kao i tisuće drugih vojnika na Križni put. Boravio je po logorima, od Prečkog u Zagrebu do velikog logora u Slavonskoj Požegi, te je bio svjedokom bezbrojnih pogubljenja i zločina tijekom Križnog puta.

Jugoslavenski režim četiri puta je osuđivao Vinka Vicu Ostojića. Godine 1946. suđen je u Kragujevcu na četiri godine zatvora, 1953. je suđen u Zagrebu na jednu godinu, a 1956. u Sarajevu na osam godina strogoga zatvora. Sve u svemu preko trinaest godina titoističke robije zbog ljubavi za svoju slobodnu Hrvatsku. Prošao je nekoliko robijašnica u Zagrebu na Zrinjevcu i Savskoj ulici, Sarajevu, Požarevcu, Nišu, Visokim Dečanima, Mostaru, Foči i Zenici.

Vinko Vice je oženio Ljubicu s kojom je 1956. dobio kćer Jadranku dok je bio u zatvoru.

Nakon odslužene kazne odlazi u Italiju i Francusku, prebacuje se u Njemačku, gdje završava u izbjegličkom logoru. Napokon 1965. godine dobiva politički azil. Supruga Ljubica i kćer Jadranka uspjele su uz velike muke prebaciti se u Njemačku bez dokumenata. Međutim uspjeli su dobiti status i azil, a Ljubica se vrijedno primila posla, otvorila je svoju šnajdersku radnju u kojoj je radila do umirovljenja.

Vinko Vice Ostojić blisko je surađivao s dr. Branimirom Jelićem, koji mu je i pomogao da dobije azil u Njemačkoj. U Njemačkoj je dočekao Domovinski rat i slobodnu Republiku Hrvatsku. Napisao je poznatu potresnu knjigu pod naslovom »Križni put Hrvata patnika – Sve za Boga i Hrvatsku« (Tkanica, Zagreb, 2018.) koja čini jedan povijesni mozaik hrvatske genocidne sudbine za vrijeme jugokomunističke vladavine. Na temelju ove knjige autobiografije redatelj Jakov Sedlar snimio je dokumentarni film “Sve za Boga i Hrvatsku”.

Anton Kikaš i Vinko Vice Ostojić – iz privatnog albuma obitelji Ostojić

Vinko Vice živio je između Zagreba i Karlsruhea, gdje je na njega i njegovu ženu Ljubicu bdjela njihova kći Jadranka Jana, koja se o njima brinula do kraja života. Bila im je velika utjeha i uzdanica u životu. Jadranka je odrastajući uz roditelje naslijedila tu veliku ljubav za Domovinu i Hrvatsku…

Svaki Hrvat koji je Vinka poznavao, dobio je velike motive, da bude slijednikom Ante Starčevića. Hrvati štuju Oca domovine, ali Vinko je gledao da uvijek dođe u Šestine i zapali svijeću na grobu Starčeviću. Bio je i ostao vjeran starčevićanac, smatra župnik dr. Robert Šreter. Na svim obljetnicama, on uvijek napominje da je Vinko redovito dolazio i zorno gajio Starčevićevu ideju.

Zagreb 2024. – ovoga puta bez oca Vinka … Jadranka Jana i njen suprug Andreas

Šestine – Ana Toth, Nada Marenić, Jadranka Jana Kuhn, Vinko Vice Ostojić, Gordana Golub i Dolores Kocipen Buben

Fotografije iz privatne arhive/ Jadranka Jana Kuhn

Šestine: Ana Toth, Stjepan Varjačić, Tajana Mikac Vidović, Jadranka Jana Kuhn, Tomislav Šojat, Gordana Golub, Ibrahim Sarajlić, Miro Rovis…

Mate Ćavar i Vinko Vice Ostojić /arhiva HŽD J. Lučić/

O Vici su pisali mnogi pa i njegov supatnik i hercegovački Hrvat Mate Ćavar: »Vice je rođeni Hrvat i uvjereni vjernik iz Gospina sela Bijakovića u Međugorju uvijek je nasmijana lica, a posebice od kada se Gospa ukazala u njegovu Međugorju. On živi s Gospinim porukama i posti po dva dana u tjednu (srijedom i petkom) cijelo vrijeme. Kao da ga upravo to drži u tako zaista dobrom i veselom stanju njegova duhovnog života za Boga i Hrvatsku. Vinko bi trebao biti primjerom mnogim Hrvatima kojima često dolaze neraspoloženja u svezi svekolikih zbivanja u Hrvatskoj. On vjeruje u punu pobjedu slobodne Hrvatske neovisno do svih poteškoća kao i izdajničkih zloća.”

I Mate i Vinko iskusili su odvojenost od obitelji, od supruge, djece… Emigracija je ostavila jedan poseban pečat na obojicu.

Bili su i ostali veliki prijatelji do kraja svoga života…